Odgajatelji i odgajateljice igraju važnu ulogu u procesu odrastanja i jedna su od najbitnijih karika društva. No, naše društvo bi, ovim tempom, moglo ostati bez njih. Ovo zanimanje danas je deficitarno, kažu u Tuzlanskom kantonu, gdje je potreba sve veća, a radnika sve manje.
Već 24 godine Hatidža Maslić odgaja dječake i djevojčice sa područja Tuzle. Uz igru, pjesmu, zagrljaje prati njihov rast – i baš, kao i oni za nju, Hatidža se veže za njih. Posao odgajateljice je plemenit poziv koji se mora ozbiljno shvatiti, ali i voljeti: „Odgovornost je zaista ogromna jer svako jutro roditelji nama ostavljaju ono što je njima najdragocjenije na svijetu, dijete, ali je posao predivan. Ako bih ikada odabirala ponovo neko zanimanje to bi sigurno bio rad sa djecom“.
Iako plemenito i ljubavlju obasuto, ovo zanimanje danas je deficitarno. Dok su vrtići u stalnoj potrebi za stručnim kadrom, interes mladih da se bave ovim poslom je izuzetno nizak.
„Svega na četiri godine imamo oko četrdesetak studenata. Svake godine primamo po petnaest studenata o trošku budžeta, a čak ni te kvote ne ispunimo“, navodi Aid Bulić, voditelj Odsjeka za predškolski odgoj i obrazovanje Filozofskog fakulteta u Tuzli.
A potreba je sve veća i u javnim i privatnim predškolskim ustanovama. Kapaciteti su za sada popunjeni.
„Nama konstantno postoji potreba za zapošljavanjem odgajatelja. Mi planiramo da otvorimo nove dvije organizacione jedinice, nova dva vrtića“, ističe Sanja Karić, direktorica JU za predškolski odgoj i obrazovanje Naše dijete Tuzla.
Edin Hadžić vlasnik je privatne predškolske ustanove u Tuzli: „Statistički podaci govore da je samo 15% djeca u vrtićima. Zamislite tih 85% da se još jedan dio uključi, kolika bi potreba bila za tim kadrom?“.
Poziv je ovo za buduće studente da odaberu upravo zanimanje odgajatelja, a i za nadležne da odgajateljima omoguće što bolje uslove za rad. Ipak, u kakve ljude će izrasti djevojčice i dječaci koji su budućnost zemlje, uveliko ovisi od odgajatelja, zbog čega ih treba cijeniti, ali i zadržati, prenosi FTV.