Štucanje ili singultus (od lat. riječi singult = hvatati dah dok jecate) su ponavljajući grčevi ili nagli pokreti dijafragme koji se ne mogu kontrolirati.
Dijafragma ili ošit je mišić u obliku kupole koji odvaja prsnu od trbušne šupljine i ima važnu ulogu u disanju – prilikom udaha povlači se prema dolje kako bi zrak ušao u pluća, a tijekom izdaha se opušta kako bi zrak mogao teći natrag iz pluća prema van. U slučaju kada nešto iritira živce koji inerviraju dijafragmu, javlja se nehotični grč te se ona između udisaja iznenada povlači prema dolje, zbog čega se brzo uvlači zrak. U tom trenutku se prostor između glasnica iznenada zatvara kako bi spriječio prolaz veće količine zraka, što rezultira stvaranjem „hik“ zvuka štucanja.
Štucanje mogu uzrokovati obilan obrok, pijenje alkoholnih ili gaziranih pića ili iznenadno uzbuđenje, kada obično nestaje u roku par minuta samo od sebe bez ikakvog liječenja. Ponavljajuće ili dugotrajno štucanje može ukazivati na ozbiljan temeljni poremećaj, poput neuroloških oštećenja, što zahtijeva medicinsku pomoć. Iz tog razloga, trebalo bi se obratiti liječniku ako traju dulje od 48 sati.
Vrste štucanja
Štucanje se klasificira prema tome koliko dugo traje:
prolazno (privremeno) štucanje
– uobičajena je vrsta štucanja koja traje nekoliko sekundi ili minuta
uporno štucanje – traje duže od 48 sati do mjesec dana; obično je posljedica oštećenja ili iritacije živaca povezanih s dijafragmom
neukrotivo štucanje – traje duže od mjesec danaponavljajuće štucanje – stalno se vraća, a svaka epizoda traje dulje od samo nekoliko minuta.
Uzroci štucanja
Štucanje se javlja uslijed iritacije živaca koji inerviraju dijafragmu. Ti živci (uključujući živac vagus i frenični živac) čine put koji se naziva refleksni luk. Unutar refleksnog luka događaju se procesi koje ne kontroliramo svjesno i koji upravljaju nevoljnim funkcijama tijela (poput probave, disanja ili otkucaja srca). Često ne postoji jasan razlog za pojavu štucanja. Međutim, postoji nekoliko uobičajenih okidača koji ga pokreću. Razlog zašto se kod većine ljudi štucanje događa samo kratko vrijeme, a kod nekih drugih traje mnogo duže je u tome što se razlikuju uzroci prolaznog i dugotrajnog štucanja.
Uzroci prolaznog štucanja
Najčešći okidači za pojavu kratkotrajnog štucanja uključuju:konzumiranje gaziranih pića ili previše alkoholaprejedanje ili prebrzo jedenje – rasteže se želudac i nadražuje dijafragmakonzumiranje jako začinjene hrane ili hrane koja je prevruća ili prehladnagutanje prekomjernog zraka (aerofagija) – pušenje, žvakanje žvakaćih guma, cuclanje bombonastanje emocionalnog stresa ili uzbuđenja – strah, šok ili nervozna reakcija mogu iritirati frenični živac i izazvati grč u dijafragmi uzrokujući štucanjenagle promjene temperature zraka.
Uzroci upornog i nepopustljivog štucanja
Ono što može uzrokovati trajno štucanje je:iritacija živaca koji inerviraju dijafragmu – strano tijelo u uhu koje dodiruje bubnjić; nenormalno uvećana štitnjača (struma); tumor, cista ili izraslina na vratu; upale (npr. upala grla, upala grkljana); tumori (poput tumora sredogruđa, jednjaka ili gušterače), infekcije (npr. herpes zoster)druga medicinska stanja – gastrointestinalne bolesti (npr. GERB ili gastritis, zbog refluksa želučane kiseline i žgaravice); respiratorna stanja (kao što su upala pluća, plućna embolija, pleuritis, bronhitis, astma), kardiovaskularni poremećaji (npr. srčani udar i perikarditis)poremećaji središnjeg živčanog sustava – poput moždanog udara, upale (encefalitis, meningitis), Parkinsonove bolesti, multiple skleroze, tumora mozga ili ozljede mozgametabolički poremećaji – npr. dijabetes, neravnoteža elektrolita (previsoka ili preniska razina kalija, natrija i drugih elektrolita), poremećaj u radu bubregaproblemi s lijekovima ili alkoholom – sedativi i anestetici (uzrokuju osjećaj opuštenosti i pospanosti); benzodiazepini u malim dozama; kortikosteroid deksametazon (koristi se za liječenje upalnih stanja kože, zglobova i pluća kao i stanja kao što su alergije, astma, artritis, poremećaji krvi i bolesti nadbubrežne žlijezde); ostali steroidi; agonisti dopamina (koriste se za liječenje poremećaja kretanja kao što je Parkinsonova bolest); antibiotik azitromicin; neki kemoterapijski lijekovi za rak; poremećaj uporabe alkohola, uporaba nikotinamedicinski postupci – štucanje se javlja i nakon određenih operacija ili zahvata (posebno onih koji zahtijevaju anesteziju); abdominalna operacija ili operacija prsnog koša može biti uzrok iritiracije živaca koji kontroliraju dijafragmu.
Štucanje kod beba
Štucanje se može javiti čak i dok je fetus još u maternici. Otprilike u četvrtom ili petom mjesecu trudnoće može se osjetiti pa čak i vidjeti ritmične trzaje trbuha koji su obično posljedica štucanja fetusa. To je normalna reakcija koja obično relativno brzo nestane sama od sebe iako ponekad može trajati i do sat vremena.
Pojava štucanja je normalna i kod beba. Novorođenčad obično štuca nakon jela. Vjeruje se da je razlog tome što ako jedu previše ili prebrzo mogu gutati previše zraka, zbog čega se trbuščić širi i iritira dijafragmu. Kod nekih beba štucanje može biti znak GERB-a, kada, osim štucanja, mogu biti izraženi i drugi simptomi poput kašlja i bljuckanja.