U našoj zemlji svjedocimo smo da niko nikome ne može narediti kako će se ponašati u stvarima politike.
Posljednja dešavanja Bosnu i Hercegovinu sve više udaljavaju od članstva u Evropskoj uniji. Djeluje kao da živimo otvoreni oblik ratne politike na djelu.
Zašto je to tako za Bosnainfo govorila je Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. Njena hrabrost, želja za otkrivanjem istine, jasnoća argumentacije i borba za jednaka prava svih gotovo su bez premca na našim prostorima. Dobitnica je brojnih priznanja, a u okviru jednog projekta („1000 žena“) bila je nominirana za Nobelovu nagradu za mir.
“Bosna je više od decenije nefunkcionalna država. Poništeni su svi pozitivni pomaci posebno oni koji su napravljeni za vrijeme Paddy Ashdowna. Zapad se dezangažovao već 2008. (finansijska kriza) i za sobom je ostavio strateški vakum u koji su bez većeg napora ušli drugi akteri poput Rusije, Kine i drugih. Tek je ukrajinski rat vratio zapad u region sa novim prioritetima. Demokratske vrijednosti su zapostavljene, pominju se više rutinski, i na djelu je isključivo bezbjednosni aspekt.
To su naravno iskoristili lokalni lideri koji ionako nisu pokazali spremnost za neophodnim reformama. Region je u regresiji posebno u BiH. Rusija je vješto iskoristila frustraciju Beograda sa ratnim porazima iz 90’-tih i ohrabrila ga na reviziju i obnavljanje velikodržavnog projekta, sada pod novim nazivom “Srpski svet” poput ruskog sveta.
To je posebno bilo vidljivo u Bosni, jer je Dodikov radikalizam svakog dana dobijao na intenzitetu. A nakon Trumpove pobjede dobio je na ubrzanju, očigledno računajući na blagonaklonost nove administracije. Odustajanje SAD od demokratskih vrijednosti, Beograd prepoznaje kao glavnu dobit Trumpove pobjede, jer ona ohrabruje nacionalističke, autoritarne, populističke vođe poput Vučića. Orbana, Fica…
“I republikaski i demokratski senatori traže da se zaustavi Dodikov radikalizam”
Za Zapadni Balkan pobjeda Trumpa, polazeći od njegovih predizbornih prioriteta, unosi dodatnu nesigurnost i strepnju. Kako je Zapadni Balkan sudbinski vezan za EU, jer sve zemlje Zapadnog Balkana deklarativno žele članstvo u EU, to se pred EU urgentno postavlja pitanje samodefinisanja u novim okolnostima.
Samo ubrzana politika proširenja EU na Zapadni Balkan može biti garancija da neće doći do eskalacije u regionu. To bi istovremeno značilo da se Evropa okreće sebi.
Međutim, treba ipak napomenuti da je nova administracija stala iza integriteta i suvereniteata BiH i to ne samo jednom. I republikaski i demokratski senatori traže da se zaustavi Dodikov radikalizam. Kontigent američke vojske je poslat u Sarajevo kako bi se pridružio bosanskoj vojsci koja treba da spriječi svaki secesionistički pokušaj. Vrši se pritisak i na Vučića kako bi uskratio podršku Miloradu Dodiku. Treba imati u vidu i nepredljivost nove administracije mada bi bilo racionalno očekivati da im nije u interesu novo žarište i zbog vlastitog interesa”, pojasnila je Biserko za Bosnainfo.
U Bosni i Hercegovini imamo situaciju koja ovako može trajati godinama. Predsjednik entiteta RS Milorad Dodik je bjegunac pred zakonom, pa opet niko ga ne sprječava da prelazi granične prijelaze i putuje. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ga je spasio od Interpolove potjernice.
Premda zbog raspisane centralne potjernice, koja predviđe njegovo provođenje predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik ne može da napušta zemlju, neometano je prelazio granicu Bosne i Hercegovine. Išao je u Srbiju, potom Izrael i na posljetku u Moskvu. Pa nazad u BiH.
Iz BiH je izašao preko graničnog prijelaza Rača između BiH i Srbije. Iz Granične policije su naknadno saopštili samo da na tom prelazu ne postoje granične rampe i da će biti istraga, a za to vrijeme prevrljivi Dodik svakodnevno nastavlja po svom.
“U Bosni nema lidera koji bi bili sposobni voditi Bosnu ka željenom cilju – članstvo u EU”
“Bez obzira što je zapadna zajednica stala iza Bosne, Dodik još nije uhapšen i još uvijek uživa podršku Beograda i Budimpešte i naravno Rusije. Beograd još uvijek uspijeva da koruptivnim metodama zaustavi neke akcije. Pitanje je dokle to može da ide. Međutim, veći je problem što u Bosni nema lidera koji bi bili sposobni voditi Bosnu ka željenom cilju – članstvo u EU. Ogroman broj mladjih generacija je napustio zemlju što značajno utiče na ljudski potencijal, ne samo u Bosni, već i u čitavom regionu.
Zato je podrška EU itekako neophodna kako bi se stvorile pretpostavke za reforme. EU i SAD jesu zaustavili rat, ali nisu pokazali spremnost (i zbog raznih izazova unutar njih) da se ozbiljnije angažuju, što se reflektuje i na nedovoljno artikulisanu politiku proširenja. Bez obzira što se sada angažuju bezbjednosno to nije dovoljno jer tenzije su i dalje prisutne. Dodatno, treba imati u vidu i prisutvo drugih aktera koji imaju sasvim drugačije agende. Još jednom se pokazuje da je Balkan raskrsnica na kojoj se nadmeću razni geopolitički interesi što održava status quo uz veliku podšku lokalnih lidera“, ističe Biserko.
Postavlja se pitanje može li međunarodna zajednicu da postavi crvene linije kada je riječ o granicama na Balkanu i konkretizira svoje ranije najavljene politike o sankcioniranju svih onih koji destabiliziraju regiju, Biserko pojašnjava:
“Još uvijek opstaje teza da na Balkanu nema promjena granica i zapad se i dalje tako ponaša jer nova krizna tačka na Balkanu samo bi usložila ionako njihovu složenu situaciju (Ukrajina, raskol u transatlantskoj zajednici). Kako je međunarodni liberalni poredak u nestajanju, pitanje je kakav će poredak, ukoliko ga u dogledno vrijeme i bude, nastati. Zato je teško predviđati bilo kakve scenarije.
Za region je bitna promjena vlasti i politike u Beogradu, što bi bio prvi korak ka regionalnoj saradnji. Tek tada može se očekivati konsolidacija Balkana i njegovo uključenje u evropski kontekst kakav god bude”.
Svjedoci smo da je tragedija u Novom Sadu bila okidač za nezadovoljstvo društva, ali i da se cijeli region zapita i zamisli nad sobom. Pratimo svi dešavanja u Srbiji, svaki Vučićev potez navlači sve veći gnjev građana Srbije, ono što je nezapamćeno u cijelom ovom građanskom buntu jeste disciplina, organizacija i snaga volje. Kuda ide ovaj naš region – možemo li dočekati bolje dane bez nasilja, Biserko je stava da proces nije lak.
“Vučićev legitimitet je doveden u pitanje, slaba reakcija EU i SAD ga održava na vlasti”
“Srbija već nekoliko godina ide iz krize u krizu, a režim postaje sve represivniji i brutalniji. Pad nastrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu bio je okidač za erupciju nezadovoljstva koje se godinama kumulira. Studentski protesti su se širili kao požar i, uz sve veću podršku stanovništva, dobili su karakter opšteg bunta. Studente su podržali njihovi profesori i prosvjetni radnici, praktično gotovo cijeli obrazovni sistem je u blokadi. Blokadama su se pridružile i druge profesije što je dodatno doprinijelo sveopštem karakteru pobune koja je dubinska. Masovna pobuna, koja traje gotovo pet mjeseci, ogolila je duboku političku, institucionalnu, društvenu i moralnu krizu u Srbiji.
Iako je studenstki pokret inspirisao narodni ili građanski pokret, on se još nije konstituisao u političkom smislu, uprkos masovnosti skupova u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu.
Reakcije režima i predsjednika lično dodatno su podstakli studente i građane da nastave s blokadama širom zemlje, na šta vlast reaguje silom i sve većim nasiljem – hapšenjima, otpuštanjima onih koji rade u javnom sektoru, a podržavaju studente, medijskim kampanjama koje i dalje opstaju na tezi o obojenoj revoluciji koju finansira Zapad. Nakon 15. marta režim je pojačao nasilje nad demonstrantima, posebno u manjim sredinama koje su bile izložene većoj represiji, siromaštvu i poniženju. Predsjednik je najavio kontramitig, zakazan za 28. mart kao i osnivanje dugo najavljivanog novog političko-društvenog pokreta “za narod i državu”. Međutim, taj skup je pomjeren za 12 april.
Režim koristi sve mehanizme sile posebno paradržavne grupacije, ratne veterane, huligane i razne kriminalne grupe, koje ima na spolaganju, kako bi zaustavio proteste.
Međutim, studenti su već dubinski prodrmali društvo i može se reći da je ovo tek početak procesa konstituisanja društva koji neće biti ni lak ni brz.
Protesti su povezali male ljude u Srbiji kroz ne samo velika okupljanja, već prije svega kroz njihove šetnje kroz Srbiju i kontakt sa svim građanima. Studenti su nastavili sa obilaskom sela do kojih rijetko da je neki političar stigao. Regionalna podrška studentskim protestima je dodatni kvalitet, jer povezuje mlade u cijelom regionu koji su se digli protiv autoritarizma i korupcije.
Ono što još uvijek nedostaje je jasna politička artikulacija što predsjednik Vučić koristi i ubrzano priprema novu vladu. Vučićev legitimitet koji je doveden u pitanje, ali slaba reakcija na dešavanja u Srbiji, prije svega EU, pa i SAD, održava ga na vlasti sve dok se percipira kao faktor stabilnosti – što nikada nije bio”, zaključila je Biserko za Bosnainfo.