Za Dodika i njegove „pajdaše“ očito ne važe zakoni ove države kao za ostale građane BiH, već im se što otvoreno, što tajno – pogoduje i to pod vrlo sumnjivim okolnostima.
Cijeli ovaj „cirkus“ sa pojavljivanjem pred Sudom BiH u Sarajevu je možda po nekom slovu zakona (moguća „siva zona“) ali siurno nije u duhu zakona. Posebno ne u skladu sa principom generalne prevencije i Ustavom zagarantovane jednakosti građana pred Sudom.
Vrhu entiteta RS se pogodovalo ukidanjem pritvora i ostalih mjera, tek onako na časnu riječ, iako su svi argumenti za takvu odluku Suda bili na drugoj strani.
Dodik i ostali ne samo da nisu poštivali Sud i njegove odluke (što bi samo po sebi bilo dovoljno da im se zahtijev odbije), već su čak i nastavili sa prkošenjem, ali i činjenjem novih krivičnih djela!? Predsjednik entiteta RS i lider SNSD-a to praktički čini svaki put kada istupi u javnosti, a suvišno je i govoriti o mogućnostima utjecaja na svjedoke.
Tu je… uvijek na stolu i mogućnost bijega, a što je jedan od glavnih argumenta za određivanje pritvora u svakoj pravno uređenoj državi.
Čak i da se ekipa iz entiteta RS „trebala“ ili na neki način „morala“ osloboditi zakonom predviđene izrečene mjere pritvora zašto onda nije provedena kompletna regularna procedura? Izvršeno formalno privođenje odbjeglih i njihovo „uvođenje u sistem“, umjesto što se na Sud dolazilo pod pratnjom… par minuta prije ročišta!? i to, pazite sada – tajno i bez prisustva medija!?
Kako ovakvo ponašanje pravosudnih vlasti po načelu trodiobe vlasti šalje poruku građanima BiH?
Da zakoni države važe samo za one, koji nisu na pozicijama vlasti, koji ne mogu utjecati na političke odluke novim ucjenama i prijetnjama, te koristiti instrumente prisile u vidu policije i ostalih službi.
Bez obzira kako to neki tumačili u svojim naivnim pokušajima da ovom slučaju daju nekakav smisao, ovo je nažalost, ozbiljan poraz ideje pravne države, koja se u nekim ranijim slučajevima pokazala vrlo revnosnom, dok je u slučaju Dodika i ostalih demonstrirala do sada neviđenu benovalentnost i pravnu nemoć.
Ukoliko je vjerovati Dodiku i u FBiH, te u državnim organima su znali za ovakav scenario što jasno ukazuje da se o svemu „pregovaralo“, a što je sa pravne tačke gledišta i vjerodostojnosti državne uprave – jednostavno nedopustivo.
Dodik i ostali sada imaju obavezu samo se jednom u petnaestak dana javiti u policiju i to je sve!? I da …čekati na protok vremena i drugostepenu presudu, koja se moguće – na isti način „dogovara“.
U slučaju da možda postoji neki dogovor oko političkog (ne)angažmana Dodika i njegovih ljudi na koji način će to zadovoljiti pravdu i biti opemana onima, koji se ubuduće osmjele na ovakve korake?
Poprilično je naivno vjerovati da bi sa eventulanim odlaskom Dodika u političku penziju prestao njegov utjecaj na vlast i proces donošenja odluka.
U tom slučaju bi se samo promijenio model funkciniranja vlasti, ali ne i njen Glavni izvedbeni plan, a to je postepeno osamostaljivanje entiteta RS i konačno razbijanje BiH!
Dodik to ni sada ne krije, ali je najvažnije pitanje zašto se na takve izjave i djela Država pravi slijepa i gluha?
Oni ga traže, no njega nema!