U intervjuu za iPolitics, Suzuki je dao izuzetno pesimističan pogled na budućnost: po njegovom mišljenju, mi kao čovječanstvo smo propustili priliku da na vrijeme zaustavimo klimatsku krizu.
Kada David Suzuki, jedan od najistaknutijih kanadskih aktivista za zaštitu okoliša, kaže da smo već izgubili borbu protiv klimatskih promjena, svijet sluša.
Njegove riječi su oštre, bez uljepšavanja i pogađaju samu srž problema: sistem koji je stvorio čovjek zaboravio je temeljne uslove života na Zemlji.
U ekskluzivnom intervjuu za iPolitics, Suzuki otvoreno otkriva zašto vjeruje da vrijeme za spašavanje planete ističe, zašto su milijarderi simptom bolesti, a ne uspjeha, i kako se društva mogu pripremiti za nadolazeće klimatske katastrofe.
“Prekasno je. Ovo je prvi put da ovo kažem medijima – prekasno je“, rekao je Suzuki, napominjući da su naučne procjene jasne: „Prešli smo granice sigurnog funkcionisanja planete“.
Planetarne granice i alarmantne činjenice
Suzuki se poziva na koncept ‘planetarnih granica’, koje je definisao švedski naučnik Johan Rockstrom. Ove granice definišu siguran okvir za funkcionisanje ljudske civilizacije, ali prema Suzukiju, mi ih sistematski prelazimo.
“Ako smo prekoračili samo jednu granicu, trebali bismo biti prestravljeni. Ali već smo prekoračili sedam”, upozorava Suzuki, dodajući da emisije stakleničkih plinova i dalje rastu uprkos brojnim međunarodnim konferencijama o klimi: “Imali smo 28 konferencija COP-a, ali nismo uspjeli ograničiti emisije”.
Naučne projekcije pokazuju da će se svijet do kraja stoljeća zagrijavati za više od 3°C, što je znatno iznad sigurne granice od 1,5°C.
Ekonomija bez budućnosti
Suzuki oštro kritikuje pokušaje rješavanja klimatske krize putem tržišnih mehanizama:
“Potpuno se ne slažem s Markom Carneyjem kada kaže da su nam potrebne tržišne snage. Ekonomija nas je dovela u ovaj jarak. To je ideologija beskrajnog rasta – poput kancerogenog rasta koji uništava tijelo”.
U svojoj karakterističnoj direktnosti, Suzuki ne štedi riječi kada govori o društvenoj nejednakosti:
“Slaviti milijardere je ludo. Trebalo bi biti ilegalno. To nema nikakve veze s novcem, već s tim koliko im je velik penis. Trebali bismo imati nagrade i kad god neko zaradi 100 miliona dolara, što je već opsceno, damo mu bronzanu statuu penisa, a kada dobije milijardu dolara, mogli bismo mu dati još veći penis. To je sve o čemu se radi. I oduzet im ostatak novca”
Sistem koji zaboravlja prirodu
Po njegovom uvjerenju, trenutni pravni, politički i ekonomski sistemi ne uzimaju u obzir osnovne uslove za život: čist zrak, vodu, tlo i sunčevu svjetlost, prenosi Govorise.
“Ovi sistemi su dizajnirani za ljude, ali bez prirode smo ništa. Kada bismo izgradili sisteme oko zaštite prirode, možda bismo imali budućnost. Ali trenutno je nemamo”.
Suzuki priznaje da je i sam vjerovao u mogućnost promjene prije mnogo godina, ali sada kaže da je trenutak za pravu akciju odavno prošao. Kao prekretnicu navodi izbor Donalda Trumpa, koji vidi kao trijumf kapitalizma bez ograničenja.
Šta nam preostaje?
Suzuki ne poziva na pasivnost, već na realnu pripremu za neizbježne katastrofe. Kao primjer dobre prakse navodi Finsku, gdje vlasti potiču stanovnike na samoorganiziranje i lokalnu pripremu za vanredne situacije.
“Vlada vam neće moći pomoći dovoljno brzo ili efikasno. Zajednice će se morati same brinuti o sebi. Saznajte kome u vašoj ulici treba pomoć pri evakuaciji, gdje su aparati za gašenje požara, imate li dovoljno vode, hrane, baterija”.
Nada na lokalnom nivou
Suzuki isprepliće svoj pesimizam u vezi s globalnim rješenjima s nadom da će ljudi u lokalnim zajednicama i dalje moći izgraditi održiva i otporna okruženja :
“Revolucija mora doći, jedino je pitanje može li biti mirna. Ali sada je vrijeme da se pripremimo za najgore”, zaključuje naučnik, prenosi N1