Posljedica toga je da menadžeri, zaposlenici i radnici u različitim industrijama i sektorima diljem svijeta sve češće pate od stresa povezanog s poslom, kroničnog umora i iscrpljenosti, odnosno od sindroma izgaranja. U ovom tekstu saznajte što je burnout sindrom, koji simptomi ga prate i kako ga prepoznati (test).
Što je burnout sindrom?
Sindrom sagorijevanja (engl. burnout syndrome) prvi je put opisan 1974. godine u znanstvenim radovima Herberta Freudenbergera. Iako on nije skovao termin, popularizirao je koncept i kroz niz publikacija dao mu znanstvenu podlogu. Svoja istraživanja temeljio je na vlastitim iskustvima i opažanjima kolega u zahtjevnom radnom okruženju – u jednoj klinici u New Yorku.
Freudenberger je sindrom izgaranja ili sagorijevanja definirao kao stanje kronične iscrpljenosti uzrokovane pretjeranim naporima na poslu. Smatrao je da su burnoutu podložniji visokomotivirani pojedinci s izraženim profesionalnim angažmanom, odnosno ambiciozni perfekcionisti.
Naglasio je kako je izgaranje povezano s organizacijskim faktorima te predložio mjere poput skraćenja radnog vremena, rotacije poslova i sustavne supervizije. Njegov rad postavio je temelje daljnjim istraživanjima.
Burnout: Simptomi
Među fizičkim simptomima burnouta Freudenberger je naveo umor, glavobolje, nesanicu i probavne tegobe. Prema njegovim saznanjima burnout se očituje i u ponašanju i to kroz frustraciju, cinizam, sumnjičavost, depresiju i sklonost pretjeranoj upotrebi sedativa.
Simptomi burnouta mogu uključivati:
negativan i kritički stav prema poslumanjak energije i interesa za posaoproblemi sa spavanjempoteškoće s koncentracijompad kreativnostitjelesne tegobe poput glavobolje, bolova u križima, čestih infekcijapojačana razdražljivost koju izazivaju postupci kolega ili klijenataosjećaj da se ne prepoznaje trud koji ulažemo u posaoBurnout sindrom razvija se postupno i često prolazi neopaženo u ranim fazama. Zato je znakove burnouta potrebno prepoznati i problem rješavati na vrijeme u čemu od velike pomoći može biti psihoterapija.
Psiholozi Herbert Freudenberger i Gail North identificirali su 12 faza burnout sindroma:
Faza 1: Potreba za dokazivanjem: karakterizirana je pretjeranom ambicijom i perfekcionizmom. Pojedinac osjeća opsesivan strah da ne daje 100 posto u poslu.Faza 2: Pojačan radni angažman: ambicija prerasta u kompulzivnu potrebu da sve obavlja samostalno i što brže. Osobi je teško delegirati zadatke.Faza 3: Zanemarivanje vlastitih potreba: rad postaje prioritet, dok se društvene i osobne potrebe stavljaju u drugi plan. Zdrav način života se narušava, a počinju se javljati prve pogreške.Faza 4: Premještanje sukoba: problemi na poslu i kod kuće postaju sve češći, ali ih osoba ignorira. Kašnjenje, zaboravljanje obveza i fizički simptomi poput nesanice postaju uočljiviji.Faza 5: Promjena vrijednosti: pogođeni postaju emocionalno otuđeni i bezosjećajni. Vrijeme doživljavaju isključivo kroz sadašnjost, a bliske osobe gube važnost.Faza 6: Negiranje problema: razvijaju se cinizam, netrpeljivost i agresivnost. Fizički simptomi i pad produktivnosti postaju vidljivi, ali ih osoba ne priznaje.Faza 7: Povlačenje: obitelj, prijatelji i partner doživljavaju se kao opterećenje. Kritika se ne tolerira, a osoba traži bijeg u privremene izvore zadovoljstva.Faza 8: Vidljive promjene u ponašanju: ravnodušnost i apatija postaju dominantne. Svaka nova obveza doživljava se kao prijetnja i osoba je sve sklonija izbjegavanju odgovornosti.Faza 9: Depersonalizacija: osoba gubi osjećaj identiteta, doživljava se kao stroj koji mora funkcionirati. Zdravlje se sve više zanemaruje.Faza 10: Unutarnja praznina: pojedinac osjeća potpunu iscrpljenost i tjeskobu. Mogu se javiti fobije i napadaji panike.Faza 11: Depresija: duboko beznađe, samoprijezir, osjećaj besmisla pa čak i suicidalne misli postaju izraženi.Faza 12: Burnout sindrom: u završnoj fazi dolazi do potpunog fizičkog, mentalnog i emocionalnog kolapsa. Ovo stanje zahtijeva hitnu medicinsku intervenciju.Ovaj model ne znači da svaka osoba prolazi kroz sve faze na isti način, ali može pomoći u razumijevanju progresije sindroma izgaranja. Ipak, model pokazuje koliko je važno prepoznati znakove izgaranja na vrijeme i poduzeti preventivne mjere prije nego što dođe do ozbiljnih posljedica.
Burnout sindrom: Test samoprocjeneZa svaku tvrdnju upišite broj koji najbolje opisuje vaše iskustvo: Nimalo (1 bod) | Rijetko (2 boda) | Ponekad (3 boda) | Često (4 boda) | Vrlo često (5 bodova) Osjećam se iscrpljeno i ispražnjeno, fizički ili emocionalno. Imam negativne misli o svom poslu. Imam manje suosjećanja prema ljudima nego što bi oni možda zaslužili. Lako me iritiraju sitni problemi ili ponašanje mojih kolega. Osjećam se neshvaćeno ili nedovoljno cijenjeno od strane kolega. Imam osjećaj da nemam s kim razgovarati. Osjećam da postižem manje nego što bih trebao/la. Osjećam opterećujući pritisak da uspijem. Osjećam da ne dobivam ono što želim od svog posla. Imam dojam da sam u pogrešnoj organizaciji ili profesiji. Frustriran/a sam određenim aspektima svog posla. Smatram da me organizacijska politika ili birokracija ometaju u obavljanju kvalitetnog posla. Imam osjećaj da imam više posla nego što realno mogu obaviti. Osjećam da nemam dovoljno vremena za stvari koje su važne za kvalitetno obavljanje posla. Primjećujem da nemam dovoljno vremena za planiranje koliko bih želio/ljela.Rezultati (Bez obzira na ukupan rezultat, obratite pažnju na pitanja na koja ste odgovorili Vrlo često)
od 15 do 18 bodova: Nema znakova izgaranjaod 19 do 32 bodova: Slabi znakovi izgaranjaod 33 do 49 bodova: Rizik od izgaranjaod 50 do 59 bodova: Ozbiljan rizik od izgaranjaod 60 do 75 bodova: Vrlo ozbiljan rizik od izgaranja