Umjesto urednog i sigurnog prolaza, koji je izgrađen kako bi građanima omogućio bezbjedno kretanje između dvije strane prometne saobraćajnice, na oba ulaza u pothodnik, zatiču porazbijena stakla, oštećene rukohvate i tragove bezumnog vandalizma.
U nastupu bijesa, obijesti ili pukog nedostatka kućnog odgoja, nepoznati počinioci uništili su dio infrastrukture koja je postavljena upravo radi sigurnosti građana. Time nisu pokazali nikakvu hrabrost, snagu niti bunt protiv bilo koga. Naprotiv, pokazali su primitivizam, nekulturu i potpunu ravnodušnost prema potrebama zajednice u kojoj i sami žive.
Posebno zabrinjava činjenica da su na meti vandala završili sadržaji koji služe svim građanima – djeci, starijim osobama, osobama sa invaliditetom, roditeljima sa dječijim kolicima, kao i svima onima koji svakodnevno koriste ovaj prolaz. Pokretne stepenice i prateća oprema nisu luksuz, nego dio sistema koji ljudima omogućava sigurnije i lakše kretanje. Njihovim uništavanjem direktno se ugrožava bezbjednost prolaznika i otežava svakodnevni život velikom broju ljudi.
Poseban apsurd leži u tome što ovakvim (ne)djelima vandali brišu i poništavaju napore koje su nadležne institucije i vlasti uložile kako bi građanima osigurale sigurnije uslove kretanja. Izgradnja i održavanje pothodnika, pokretnih stepenica i druge prateće infrastrukture zahtijevaju značajna finansijska sredstva koja dolaze iz budžeta, odnosno iz džepova svih građana. Kada neko uništi javnu imovinu, on ne nanosi štetu samo institucijama nego svakom poreskom obvezniku koji je učestvovao u finansiranju takvih projekata.
Još je poraznija činjenica da će sredstva koja su mogla biti iskorištena za nove projekte, uređenje naselja, dječija igrališta, zelene površine ili poboljšanje komunalnih usluga sada morati biti usmjerena na saniranje štete koju su prouzrokovali neodgovorni pojedinci. Tako cijelo društvo plaća cijenu nečijeg primitivizma i nedostatka svijesti o zajedničkom dobru.
Takvi ljudi očigledno ne razmišljaju da će već sutra upravo njihove majke, očevi, braća, sestre, prijatelji ili komšije biti primorani da zbog neispravnog i oštećenog prolaza prelaze preko izuzetno frekventne saobraćajnice, izlažući se ozbiljnoj opasnosti. Jedan trenutak nepažnje dovoljan je da se dogodi tragedija sa nesagledivim posljedicama.
Paradoksalno je da će isti oni koji danas uništavaju javnu imovinu sutra, među prvima, kritikovati vlast i nadležne službe zbog navodne nebrige o sigurnosti građana. Tražiće odgovornost, ostavke i hitne reakcije, zaboravljajući pritom da su upravo njihovi postupci ili postupci njima sličnih doveli do problema na koje će se žaliti.
Zbog toga vandalizam ne treba posmatrati kao bezazlenu dječiju nepodopštinu ili prolazni ispad. To je ozbiljan društveni problem koji pokazuje nedostatak odgovornosti prema zajednici i nepoštovanje tuđeg rada, javne imovine i ljudskih života. Svaki razbijeni prozor, svaki uništeni rukohvat i svaki oštećeni javni objekat predstavljaju korak unazad u nastojanjima da grad bude uređenije, sigurnije i ugodnije mjesto za život.
Možda će jednog dana, kada zbog ovakvog vandalizma neko bude povrijeđen ili izgubi život, mnogi postaviti pitanje ko je odgovoran. Tada će biti kasno za opravdanja i prebacivanje krivice. Zato je krajnje vrijeme da se ovakvi postupci jasno osude, da počinioci budu pronađeni i sankcionisani, te da se kod svih građana razvija svijest da je javna imovina zajedničko dobro koje treba čuvati, a ne uništavati.
Jer ono što je dobro za građane ne bi smjelo smetati nikome – osim onima kojima red, kultura i odgovornost nikada nisu bili vrijednosti kojima teže.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.