Manifestaciji su prisustvovali preživjeli borci Armije Republike Bosne i Hercegovine, članovi šehidskih porodica i porodica poginulih boraca, te brojni građani Vogošće.
Bitka, vođena 27. decembra 1993. godine, ostala je trajni simbol hrabrosti, odlučnosti i patriotizma pripadnika Armije RBiH koji su, braneći svoja ognjišta i porodice, spriječili prodor daleko nadmoćnijih agresorskih snaga i sačuvali slobodne teritorije Sarajeva.
Obilježavanje je organizovala Jedinstvena organizacija boraca – Unija veterana Općine Vogošća, s ciljem očuvanja kulture sjećanja i istine o odbrambeno-oslobodilačkom ratu u BiH 1992–1995. godine.
Tokom ove bitke, pripadnici 3. bataljona 1. Slavne motorizovane brigade Armije RBiH osujetili su napad elitnih jedinica Vojske Jugoslavije pod komandom pukvnika Milorada Stupara, uključujući 72. specijalnu brigadu, Gardijsku brigadu i 63. padobransku brigadu, čiji je cilj bio ovladavanje područjem Kobilje Glave, Hotonja, Ugorskog i šireg prostora, te dalje ugrožavanje Sarajeva i brda Žuč. Ovu agresorsku ofanzivu, kodnog imena „Pancir“, osmislili ratni zločinac Ratko Mladić i Momčilo Perišić, general-pukovnik Vojske Jugoslavije. Ostaje nejasno zašto su, uz mjesnog vodiča Ranka Bunjevca sa Blagovca, nakon početnog uspjeha, ušli u nedovršeni Medicinski centar na Betaniji u vogošćanskom naselju Kobilja Glava, u kojem su, u bori na život i smrt, uspješniji bili branici Bosne i Hercegovine. Zarobljena motorola jednog od agresrskih oficira u mnogome je, uz iskopani tunel ispod ceste na Orahovom brijegu, bosanskohercogvačkim braniocima, pomogla u slamanju ove žestoke ofanzive. Preko nje, i zamaskiranog tunela na Orahovom brjegu, pratili su tok aktivnosti neprijateljskih vojnika te im postavljali zamke na pravcima njihovog djelovanja.
U ovoj bitci, nevjerovatnu hrabrost, između ostalih, iskazao je Sejo Šehović koji je, iako mu je mjesec dana ranije, nakon ranjavanja, amputirana noga, došao da pomogne svojim saborcima.
Branioci Bosne i Hercegovine, sastavljeni od mještana ovih naselja, pokazali su da ljubav prema domovini, odlučnost i moral mogu nadjačati tehničku i brojčanu nadmoć agresora. Upravo ta činjenica ostaje trajna poruka ove bitke.
Podaci o poginulim pripadnicima agresorskih jedinica jasno svjedoče o direktnom učešću Vojske Jugoslavije, odnosno snaga Srbije i Crne Gore, u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, čime se nepobitno ruše pokušaji historijskog revizionizma i negiranja agresije.
U ovoj bitci, pored Ranka Bunjevca i drugih pripadnika vojske lokalnih Srba poginuli su i srbijanski i crnogorski vojnici: Slobodan Čolić iz Pančeva, Krsto Marković iz Nikšića, Goran Momčilović iz Prokuplja, Mladen Stjepanović iz Subotice i Goran Maletć iz Rame. Pored njih poginula u i njihova četiri oficira: Goran Galjak, Radovan Ravić i Dragan Stojković Piksi iz Beograda te Bogdan Ekmečić iz Vladimirovaca. Zbog poginulog kapetana 1. klase Dragana Stojkovića Piksija, 24. marta 1994. godine, očevim pištoljem, ubila se njegova djevojka Ana, kćerka ratnog zločinca Ratka Mladića.
Smatrala je da je Dragana u ovu bitku uputo njen otac u namjer da ih razdvoji jer on nije odobravao njihovu vezu.
I pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine imali su gubitke. U ovoj bitki život su položili: Hasib Kijamet, Abaz Zeković i Fahrudin Karavdić Fadan, dok je veći broj boraca ranjen. Njihova žrtva trajno je ugrađena u temelje slobode koju danas uživamo. Fahrudin Karavdić Fadan bio je zarobljen da bi ga nekoliko dana kasnije mučili i ubili. Mirsadu Ćureviću Ruži, jednom od boraca ARBiH su iskopali oko, iživljavali se nad njim nanijevši mu toliko povreda po rukama i tijelu da su mislili kako je mrtav. Srećom, preživio je i danas svjedoči o agresorskim zvjerstvima.
O značaju bitke i potrebi očuvanja istine prisutnima su govorili Salem Numanović, predsjednik Upravnog odbora JOB-a Vogošća i učesnik bitke, te Migdad Hasanović, načelnik Općine Vogošća.
Istaknuto je da se Bosna i Hercegovina brani istinom i pamćenjem, te da je obaveza današnjih generacija da mladima prenose vrijednosti patriotizma, zajedništva i spremnosti na odbranu domovine.
-Branili smo svoje kuće, svoje porodice i svoju Bosnu i Hercegovinu. Takva snaga ne može biti poražena, rekao je, između ostalog, Salem Numanović, jedan od onih koji se uz Jasmina Isanovića Žutog, Jasmina Džindu, Nedžada Rastodera, Suada Hodžića, Aleta Numanovića, Nuleta Gondžića, Muju Sadikovića, ZaimaŠljivu, Mukadema Vatreša, Rileta Hasanovića, Miralema Tabaka, Zijada Lugonjića, Nezira Šošića, Senada Hasanovića, Bećira Kriještorca…, istakao u ovoj bitci. Srbijanski agresori sve su dobro isplanirali, materijalno tehnički i ljudstvom se pripremili da, preko Vogošće uđu u Sarjevo, glavni grad naše domovine. Samo nisu predvidjeli jednu činjenicu da su linije odbrane branile jedinice sastavljene odmještana Kobilje Glave, Jezera, Brkanića, Bušće, Hotonja, Dumače…, mještana koji su branili svoje porodice i svoj kućni prag, a takvi, ne uzmiču ni pred kim, ni pred daleko nadmoćnijima od sebe. Bosna i Hercegovina se branila i brani istinom, a istina jeste da je na nju izvršena agresija Vojske Jugoslavije sastavljene od pripadnika Srbije i Crne Gore. Njihovo učešće na najbolji način razbija laži o tomekako oni nisu bili agresori na našu domovinu.
Načelnik Hasanović naglasio je da lokalna zajednica ostaje posvećena očuvanju sjećanja na herojski otpor branilaca i njegovanju kulture pamćenja kao temelja državnosti.
-Snaga koju su u odbrani svojih kuća i svoje domovine Bosne i Hercegovine iskazai borci ArmijeRepublike Bosne i Hercegovine u borbi protiv „Niških specijalaca“ je nemjerljiva i zaslužuje da se o njoj priča mladim generacijama kako bi oni sutra, ukoliko bude potrebe, svoju domovinu branili sa istim žerom kao i njihov očevi, rekao je Migdad Hasanović.
Delegacije Općine Vogošća, boračkih udruženja, političkih subjekata i preživjelih boraca položile su cvijeće na Spomen-obilježju Sjenička kosa, odajući tako počast onima koji su dali svoje živote za slobodu Bosne i Hercegovine.
Program obilježavanja upotpunili su hor i recitatorska sekcija Osnovne škole „Zajko Delić“ sa Kobilje Glave, koji su prigodnim kulturno-umjetničkim sadržajem pokazali da sjećanje na herojsku borbu živi i među najmlađima.
Mejrem Salihović učenica Osnovne škole „Zajko Delić“ i njena koleginica Emina Hodžić iz Osnvne škole „Izet Šabić“ iz Hotonja pročitale su svoje, vrlo nadahnute literarne radove posvećene ovom događaju,Manifestaciju j moderirala Azra Grbo.
Poruka sa Sjeničke kose ostaje jasna: istina, hrabrost i ljubav prema domovini jači su od svake laži.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.