Centralna manifestacija koja je održana danas (05.05. 2026.), u organizaciji Udruženja logoraša, okupila je preživjele logoraše, članove porodica nestalih, predstavnike vlasti i brojne građane koji su došli odati počast žrtvama.
Predsjednik Udruženja logoraša Općine Vogošća, Ahmed Hido, u svom obraćanju istakao je da bolna iskustva kroz koja su logoraši prolazili nikada ne mogu biti zaboravljena, posebno naglašavajući težinu činjenice da su mnogi zločini počinjeni od strane ljudi koji su nekada bili njihove komšije, prijatelji i poznanici. Podsjetio je na 400 logoraša koji su ubijeni ili odvedeni u nepoznato, te naglasio kako porodice nestalih i danas, decenijama kasnije, tragaju za istinom i pravdom. Njegove riječi bile su snažan podsjetnik da vrijeme ne smije biti izgovor za zaborav, niti prepreka u procesuiranju odgovornih.
Poseban akcenat tokom manifestacije stavljen je na značaj prenošenja istine mladim generacijama. Istaknuto je da ovakve manifestacije imaju ključnu ulogu u obrazovanju mladih kroz kulturu sjećanja. Njihov cilj nije podsticanje mržnje ili produbljivanje podjela, već upravo suprotno – izgradnja svijesti o važnosti mira, međusobnog poštovanja i odgovornosti prema društvu.
-Mlade treba napajati istinom o našoj golgoti, istakao je Hido. Oni trebaju znati šta se dogodilo, ne kako bi živjeli u prošlosti, nego kako bi gradili bolju budućnost u kojoj se takve tragedije nikada neće ponoviti.
Upravo u tome leži suština memorijalnih okupljanja – ona nisu samo podsjećanje na prošlost, već i opomena i pouka za budućnost. Kroz svjedočenja preživjelih, literarne radove, te kroz simbolične činove poput polaganja cvijeća, mladima se prenosi autentična istina o stradanjima. Takva istina je temelj za izgradnju zdravog društva koje se zasniva na empatiji, razumijevanju i odgovornosti.
Međutim, pored potrebe za očuvanjem sjećanja, tokom manifestacije jasno je ukazano i na problem nedovoljne institucionalne brige o logorašima.
Podpredsjednik Skupštine Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, Almin Đelilović, istakao je da se preživjeli logoraši i danas suočavaju sa teškim posljedicama torture, kako fizičkim, tako i psihološkim, te da podrška društva nije na zadovoljavajućem nivou. Posebno je naglašeno razočaranje zbog činjenice da Zakon o žrtvama torture još uvijek nije usvojen, uprkos dugogodišnjim inicijativama.
-Ovakav odnos institucija prema logorašima ostavlja gorak utisak i dodatno produbljuje osjećaj nepravde među onima koji su već pretrpjeli ogromne patnje. Rekao je Đelilović. Izostanak adekvatnog zakonskog okvira znači i izostanak sistemske podrške – od zdravstvene zaštite, psihološke pomoći, pa do materijalne sigurnosti. Time se šalje poruka da društvo nije u potpunosti spremno preuzeti odgovornost za one koji su podnijeli najveći teret rata. Na društvenim mrežama vrti se jedan klip kada borci Armije Republike Bosni i Hercegovine pitaju našeg rahmetlih prijedsednika, vrhovnog komadanta Aliju Izetbegovića, šta da očekuju borci nakon rata, gdje će biti, u što će biti svrstani. I tada im rahmetli prijedsednik onako iskreno, baš iskreno rekao da očekuju puno nepravdi. I bio je u pravu. Ja ću samo naznačiti tri segmenta. Prva od tih nepravdi je ne donošenje zakona o logorašima, o žrtvama ratne torture na državnom nivou. Mada je i po presudama Međunarodnog suda u Hagu, pa i presudama naših državnih sudova, sve jasno utvrđeno. Druga nepravda vezana je za to da se danas u tužilaštvu Bosne i Hercegovine vodi više postupaka protiv časnih i poštenijih pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine i njenih generala, nego protiv zločinaca koji su radili to što su radili i koji su samo na ovom mjestu ubili četristotne običnih ljudi, civila. I treće, u Zagrebu i u Beogradu kontinuirano provode akcije kako da se ova država razbije. Crtaju se karte novih podjela. A ono što je najžalosnije jeste to da oni koji su je branili i odbranili i koji je i dan danas čuvaju nemaju nikakvu satisfakciju. Famozni borački dodatak primaju pripadnici Vojske Republike i Srpske koji su ovu zemlju uništavali, a ne i njeni branioci.
Zato ovakve manifestacije imaju dvostruku važnost – one ne samo da čuvaju istinu od zaborava, već i vrše pritisak na nadležne institucije da konačno ispune svoju obavezu prema logorašima. Istina i pravda moraju ići ruku pod ruku: dok se jedna prenosi kroz sjećanje i obrazovanje, druga se mora osigurati kroz zakon i institucije.
Prigodan literarni rad studentice i književnice Mejre Kljajić pročitao je njen brat Muhamed, dok je Amila Grbo, nadahnuto, izvela prigodnu Ilahiju.
Na kraju, polaganjem cvijeća na Centralnom spomen-obilježju ubijenim logorašima i civilnim žrtvama rata, brojne delegacije odale su počast svima koji su stradali u logorima na području Vogošće. Taj čin simbolizira ne samo tugu i sjećanje, već i trajnu obavezu društva da ne zaboravi, da uči i da djeluje – kako bi buduće generacije živjele u pravednijem i humanijem društvu.
Manifestaciju je vrlo znalački moderirala Azra Grbo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.