Umjesto na predviđenim mjestima, oglasi i razne obavijesti „niču“ po fasadama zgrada, izlozima prodavnica, drveću i drugim površinama, narušavajući izgled okoline i svjedočeći o nedostatku osnovne komunalne kulture.
Međutim, ni tamo gdje postoje jasno označene oglasne ploče situacija nije mnogo bolja. U nastojanju da što prije i što lakše ostvare vlastiti interes, pojedinci ne biraju ni mjesto ni način oglašavanja. Tako se na istim tablama mogu naći oglasi koji su ne samo neprimjereni, nego i duboko uznemirujući za građane.
Objektiv našeg fotoaparata, u vogošćanskoj ulici Spasoje Blagovčanina, zabilježio je upravo jednu takvu situaciju. Na oglasnoj ploči predviđenoj za umrlice, gdje porodice i prijatelji odaju posljednju počast svojim najmilijima, tik uz obavijest o dženazi jednog sugrađanina osvanuli su oglasi potpuno drugačijeg karaktera.
„Iznajmljujem jednosoban namješten stan… Prednost imaju cure i nepušači“ i „Prodajem kozije mlijeko“ – poruke su koje su bez imalo obzira postavljene uz smrtovnicu. Uz njih, naravno, uredno su ostavljeni i brojevi telefona.
Ovakav čin ne predstavlja samo neukus ili lošu procjenu mjesta za oglašavanje – on otvara mnogo dublje pitanje našeg odnosa prema drugima, posebno u trenucima njihove tuge. Umrlice nisu obične obavijesti. One su prostor pijeteta, tišine i poštovanja. To su mjesta na kojima porodice dijele bol i posljednji oproštaj sa voljenima.
Postavljati komercijalne oglase uz takve sadržaje znači zanemariti osnovne norme ljudske pristojnosti. Još gore, to znači svjesno ili nesvjesno dodatno povrijediti one koji već prolaze kroz težak trenutak. U trenutku kada neko zastane pred umrlicom da pročita ime dragog čovjeka, da se prisjeti ili uputi dovu, pogled mu biva prekinut ponudom za stan ili prodaju mlijeka. Takav kontrast nije samo neprikladan – on je bolan.
Ovakvi primjeri pokazuju koliko nam kao društvu nedostaje osjećaja za mjeru, empatije i osnovnog poštovanja prema zajedničkom prostoru i prema ljudima oko nas. Trka za ličnim interesom, pa makar on bio i sitan, ne smije imati prednost nad dostojanstvom i suosjećanjem.
Možda je problem djelimično u nedostatku uređenog sistema oglašavanja, ali mnogo veći problem leži u nama samima. U našoj spremnosti da pređemo granicu pristojnosti zarad vlastite koristi. U zaboravu da postoje mjesta i trenuci koji zahtijevaju tišinu, poštovanje i dostojanstvo.
Društvo se ne mjeri samo velikim djelima, nego i sitnim postupcima. A upravo ovakvi „sitni“ postupci otkrivaju koliko smo zapravo spremni uvažavati jedni druge.
Ostaje gorak utisak — da ponekad, u toj svakodnevnoj žurbi i borbi za lični interes, zaboravimo ono najvažnije: biti čovjek.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.