Iako je ova tačka trebala biti razmatrana ranije, rasprava je pomjerena za kraj mjeseca, a ukoliko nacrt bude usvojen, uslijedit će javna rasprava u trajanju od 60 dana.
Najava uvođenja naplate već je izazvala oštre reakcije javnosti. Građani Novog Sarajeva na nekoliko su lokacija polijepili plakate s porukom “Ne komercijalizaciji javnog prostora”, izražavajući tako jasan bunt protiv pretvaranja javnih površina ispred njihovih zgrada u parking zone koje se naplaćuju.
S jedne strane, predlagač ove odluke, općinska načelnica Benjamina Karić, ističe da se ovim rješava dugogodišnji problem stanara u objektima kolektivnog stanovanja. Kako bi se zaštitili ljudi koji žive u tim zonama, planirano je uvođenje godišnje povlaštene vinjete za stanare. S druge strane, vijećnik Ujedinjene liste Arslan Dučić za portal Bosnainfo tvrdi da predložena odluka uopće ne rješava ključni problem građana a to je hronični nedostatak parking mjesta u Novom Sarajevu.
Gospodine Dučiću, iznijeli ste alarmantne podatke da u Novom Sarajevu ima oko 7.000 parking mjesta na čak 40.000 do 50.000 registrovanih vozila. Gdje, prema Vašem uvidu sa terena, ti ljudi trenutno parkiraju svoja vozila i s kakvim se posljedicama građani svakodnevno suočavaju?
–
Dučić: Vozila se umnožavaju, naselja se zgušnjavaju, a niko u toj općinskoj upravi dugo godina unazad nije sjeo i zapitao se gdje će svi ti ljudi ostaviti auto kad dođu kući s posla. Zato danas imamo prizor koji svi vidimo svaki dan. Ljudi parkiraju na trotoarima, po zelenim površinama, ispred samih ulaza, čak i u prolazima koji moraju ostati slobodni za vatrogasce i hitnu pomoć. Pitajte ljude iz ulice Aleja Lipa kakvu su borbu vodili prethodnih 5 godina.
To nije bahatost građana. To je čista matematika. Kada na području općine imate oko sedam hiljada parking mjesta, a između realnih trideset i četrdeset hiljada vozila, vi ste matematički osudili četiri petine vozača da budu u prekršaju bez obzira koliko se trudili.
I šta sada radi Općina na čelu sa načelnicom Karić umjesto da prizna taj propust? Prvi put se ozbiljno pojavljuje na ovoj temi pred vijećem i sugrađanima, ali ne dolazi s rješenjem, nego dolazi s računom. To je suština cijele ove priče. Napravili su problem, godinama su zatvarali oči dok je rastao, a u igru ulaze tek onda kada su u tom problemu nanjušili priliku za prihod.
Kada uporedimo te brojke, jasno je da postoji ogroman nesrazmjer. Zašto smatrate da predložena odluka vlasti ignoriše ovu realnost i ne nudi stvarna, opipljiva rješenja za građane?
Dučić: Kada uporedite te dvije brojke, sedam hiljada mjesta naspram četrdeset hiljada vozila, jasno je da govorimo o nesrazmjeru od preko trideset hiljada mjesta koja jednostavno ne postoje. I sada se postavlja pitanje zašto predložena odluka taj nesrazmjer u potpunosti ignoriše. Odgovor je neugodan, ali iskren. Ignoriše ga zato što rješavanje tog nesrazmjera nikada nije ni bilo cilj ove odluke. Da je Općini stvarni cilj bio parking, naslov i prva rečenica ovog dokumenta glasila bi koliko novih mjesta gradimo i u kojem roku. Te rečenice nigdje nema. Umjesto nje, upravljanje parkingom se predaje općinskom preduzeću, uvode se zone, postavljaju se automati i propisuju se kazne, a onih trideset hiljada mjesta koja nedostaju ostaje tačno tamo gdje je i bilo, što znači nigdje.
Pogledajte tu logiku. Uprava koja godinama nije bila u stanju izgraditi parkinge odjednom je izuzetno sposobna i brza kada treba postaviti naplatne uređaje. To vam najbolje pokazuje gdje su stvarni prioriteti. Prvi potez svake ozbiljne i odgovorne uprave bila bi izgradnja. Prvi i jedini potez ove uprave je namet.
Istakli ste da su ljudi spremni platiti parking, ali pod uslovom da imaju garanciju – odnosno svoje rezervisano mjesto. Šta tačno podrazumijeva taj model koji predlažete i kako bi on funkcionisao u praksi ispred stambenih zgrada?
Dučić: Sada dolazimo do same srži ovog problema ovo je najvažnija stvar koju ću danas reći. Ja sam rekao da su ljudi spremni platiti parking, ali pod jednim uslovom, a to je da za svoj novac dobiju garanciju, odnosno svoje mjesto na koje mogu računati. Vlast na to odgovara da uvodi godišnju vinjetu za stanare. Ali pogledajte šta sama ta odluka doslovno piše o toj vinjeti.
Piše da posjedovanje vinjete neće značiti rezervisano parking mjesto i da ne podrazumijeva kontinuirano slobodno mjesto, kao ni bilo koji oblik zaštite vozila na tom prostoru!?
Dakle vlast svojim vlastitim perom, u svom vlastitom dokumentu, priznaje upravo ono na šta jaupozoravam. Građanin plati godišnju naknadu, a zauzvrat ne dobije ništa osim prava da se nada da će,kad dođe kući, slučajno zateći prazno mjesto. To nije usluga, to je lutrija koja se plaća unaprijed.Moj model je suprotan i pošten. Prvo Općina osigura i označi mjesto koje stvarno postoji i koje neko sastrane ne može zauzeti, a tek onda građanin za to mjesto plaća. Najprije obaveza Općine, pa ondaobaveza građanina. Ono što je danas pred nama nije ugovor između uprave i građanina. To je naplataunaprijed za uslugu koju sama odluka izričito odbija da garantuje.
Vaš prijedlog je da svaki ulaz ima obezbijeđeno barem jedno rezervisano mjesto za stanare te zgrade. Kako bi se, po Vama, rješavao prioritet dodjele tih mjesta među stanarima, s obzirom na opšti deficit prostora?
Dučić: Kriterij dodjele mora biti potpuno transparentan i unaprijed poznat, a ne stvar nečije volje ili poznanstva. Redoslijed je jasan. Prvo oni koji imaju prijavljeno prebivalište na toj adresi. Zatim pravilo da svako domaćinstvo dobije jedno mjesto prije nego iko dobije drugo. Posebna prednost za osobe s invaliditetom, za porodice s malom djecom i za naše starije sugrađane.
Dodjelu isključivo treba da vode etažni vlasnici na nivou mikrolokacije, a lista mora biti javno objavljena da svako može vidjeti ko je i po kojem osnovu dobio mjesto. Ali budimo do kraja iskreni. Svaki takav sistem dodjele je u stvari samo raspodjela nestašice koju je Općina sama proizvela. Općina nema nikakvo moralno pravo da gura komšije da se međusobno otimaju oko mrvica, a da sebe pri tome oslobodi jedine obaveze koju zaista ima, a to je da tih mjesta naprosto bude više.
Kao ključno rješenje problema navodite izgradnju novih garaža i dodatnih parking kapaciteta. Imate li konkretne prijedloge lokacija u Novom Sarajevu gdje bi se ti objekti mogli graditi i kako finansirati takve projekte?
Dučić: Kao ključno rješenje ja navodim izgradnju novih podzemnih i prije svega montažnih garaža i dodatnih kapaciteta. Privremenog ili trajnig karaktera. Sve oni u upravi mogu, kada to žele. Teret pronalaska lokacija nije na vijećniku, on je na Općini koja raspolaže katastrom i koja zna gdje sve ima vlastitu zemlju.
Pogledajmo njihov elaborat. Najveći kapaciteti planiraju se baš u mjesnim zajednicama Trg Heroja, Grbavica dva i Malta. To su tačno one zone gdje je pritisak na parking najveći i gdje izgradnja ide u uvis, dakle nove etaže iznad postojećih velikih parkinga, ima najviše smisla. Tu su i neiskorištene općinske parcele uz veće stambene blokove, kao i prostori uz pijace i uz čvorišta javnog prevoza.
A što se tiče finansiranja, novac postoji za onoga ko ga zaista traži. Tu je javno privatno partnerstvo, tu su koncesije, tu su evropski i pretpristupni fondovi namijenjeni baš urbanoj mobilnosti. I najvažnije od svega, mora postojati zakonska obaveza da svaka marka prihoda od parkinga ide isključivo u izgradnju novih kapaciteta, a ne da se rastopi u opštoj potrošnji.
Često čujemo opravdanja da nema dovoljno budžetskih sredstava ili prostora za nove garaže. Kako odgovarate na takve argumente i zašto smatrate da se parking problem rješava, kako kažete, „na pogrešan način“?
Dučić: To nisu činjenice, to su izgovori uprave koja u stvari samo bira gdje će potrošiti ono što ima. Para se uvijek nekako nađe kada treba organizovati koncert, kada treba rasiptati na kafane i hotele, kada treba ceremonija i svečano otvaranje.
Pitanje dakle nikada nije koliko ima novca u kasi, pitanje je šta je toj upravi stvarni prioritet. A evo i nepobitnog dokaza da se ovaj problem rješava pogrešnim redoslijedom. U samoj ovoj odluci cijene parkinga uopšte nisu navedene, nego će ih naknadno određivati nadzorni odbor preduzeća uz saglasnost načelnika. Dakle od Vijeća se traži da glasa o uvođenju naplate, a da pri tome niko, ni vijećnici ni građani, ne zna koliko će ta naplata iznositi. To je naplata prije isporuke, i to još naplata s potpuno praznim cjenovnikom.
Oštro ste zamjerili činjenicu da o ovom prijedlogu nije provedena javna rasprava. Zašto je, po Vama, vlast odlučila zaobići građane u ovom procesu i šta se time želi sakriti?
Dučić: Vlast je zaobišla građane zato što dobro zna da ova odluka jednu ozbiljnu javnu raspravu ne bi preživjela. Zamislite tu raspravu. Prvo pitanje koje bi neki građanin postavio bilo bi sasvim logično. Recite mi gdje su ta mjesta za koja tražite da platim i recite mi koliko će me to tačno koštati. A na oba ta pitanja ova odluka nema odgovor.
Nema garantovano mjesto, jer to sama priznaje, i nema cijenu, jer je ostavlja praznom. Kada nemate odgovor ni na jedno od dva osnovna pitanja, onda vam je daleko lakše takav dokument progurati u tišini nego ga braniti uživo pred ljudima koji u njemu žive.
Zato ja i kažem da ovdje nema nikakve velike tajne ni zavjere. Ono što se ovdje krije je prazna fioka i činjenica da uprava jednostavno nema šta da isporuči. Preskakanje javne rasprave nije nikakav slučajan proceduralni propust. To je svjestan i promišljen izbor.
Na koji način bi građani Novog Sarajeva trebali biti uključeni u donošenje odluka koje direktno utiču na njihov svakodnevni život i šta bi bila Vaša poruka kolegama iz općinskog vijeća po ovom pitanju?
Dučić: Građani moraju biti uključeni prije donošenja odluke, a ne poslije, kada već stigne prvi račun. To se postiže obaveznim javnim raspravama, radom mjesnih zajednica i javnim objavljivanjem svih podataka. Odluka koja vam svaki dan određuje gdje ćete ostaviti vlastiti automobil ne smije se donositi iza zatvorenih vrata.
A odgovornost za to što se građani preskaču nije nešto apstraktno i bezlično. Ta odgovornost ima ime i ima funkciju.
Načelnica Benjamina Karić je javno izjavila da vinjeta za stanare neće biti skuplja od pedeset maraka. Šta to znači? Kako su došli do tih brojeva, kome će se naplatiti, zašto. Nema odgovora. Također, ta brojka ne postoji nigdje u tekstu ove odluke, pa je veliko pitanje da li je upravo ona idejni tvorac ideje da se narodu naplati nešto što su unazad decenijama koristili besplatno?
Zato je moja poruka kolegama i načelnici potpuno direktna. Općina je dužna prvo da preuzme svoju odgovornost i da gradi, pa tek onda smije išta tražiti od svojih građana. Sve što je obrnuto od toga nije politika. To je naplata vlastitog nerada.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.