U zakonodavnom okviru u Bosni i Hercegovini i do sada smo imali mogućnost kroz kvalifiikaciju krivičnog djela ubistva da provodimo sve ono što je potrebno kako bi femicid bio oštrije sankcionisan, rekla je u razgovoru za Bosnainfo Samra Filipović Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH.
Navela je da je to njeno lično mišljenje kao pravnice.
Međutim, navodi izmjene i dopune Krivičnog zakona FBiH koje je predložilo Ministarstvo pravde, a usvojio Predstavnički dom Parlamenta FBiH, a koji se odnose na femicid, imaju višestruk značaj jer podižu ljestvicu svijesti šta se dešava u Bosni i Hercegovini u posljednje vrijeme.
Rad na prevenciji
“Ovo što se dešava sa femicidima je više stvar i prevencije. Ministarstvo unutrašnjih poslova FBiH je propisalo procejnu rizika. Čini mi se da je jako važno da preveniramo femicid. Ali, ovo je i poruka cjelokupnom građanstvu o važnosti ove teme. Tako da ima s te strane jedan značaj. Dobro je da se razgovara o oveme i da se na kraju krajeva to uvrstilo i u Krivični zakon FBiH jer se jednostavno povećao stepen i prosvjećenosti, a i društvene opasnosti vezano za ove slučajeve”, naglašava Filipović Hadžiabdić.
Navodi da će međutim, biti potrebno još puno rada vezano za institucije koje pružaju zašititu ženama koje su žrtve nasilja.
“Vidjeli smo da uglavnom imamo posljedice dugotrajnog nasilja nad ženama i imamo femicid kao posljedicu. Naravno, imamo tu i slučajeva koji nisu tipični i o tome treba kao društvo da otvorimo priču, a to je pitanje mentalnog stanja našeg stanovništva. To je jedan veoma važan aspekt. A, čini mi se da kao društvo nismo dovoljno otvorili tu priču. Imamo pojedinačne slučajeve, određene emisije, ali to je još uvijek na niskom nivou. Trebamo jednu veću kampanju da pokrenemo i da jedmnostavno pružimo dužnu pažnju vezano za mentalno stanje društva uopšte. Čini mi se posebno, da u okviru ovih političkih i ekonomskih dešavanja jednostavno dolazi do povećanja mentalnih problema našeg stanovništva”, naglašava Filipović Hadžiabdić.
Ubistvo Nizame Hećimović femicid učinilo vidljivijim
Govorila je i o tome koliko će za nasilnike biti destimulirajuća činjenica da propisanu kaznu zatvora zbog femicida neće biti moguće otkupiti.
“Sigurno da će jednim djelom djelovati destimulirajuće. Međutim, lično ne mislim da je to prevashodno tako. Bitno je jednostavno podići nivo svijesti cjelokupnog društva vezano za ovo pitanje. Upravo uključivanje femicida kao krivičnog djela zasebnog vidim u tom svjetlu. Naravno da se treba podići i svijest sviju u pravosuđu vezano za postupke u slučajevima nasilja nad ženama i u porodici. Jer, rađene su analize pa imamo da u presudama bude olakšavajuća okolnost da je nasilnik porodični čovjek. To je zaista ogroman nonsens. Čini mi se da upravo uključivanjem ovog krivičnog djela radi se i na podizanju svijesti i osoba koje rade u pravosuđu, koliko je to ustvari veliki problem i do čega može dovesti”, navodi Filipović Hadžiabdić.
Ističe da nisu svi svjesni tog problema, te da nam to u BiH pokazuje da je praktično femicid došao u fokus tek nakon svirepog ubistva Nizame Hećimović koje je šilo uživo.
“Mi smo i prije toga podizali glas i govorili o broju slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini. Čin i mi se da se do tada ni među institucijama, ni u medijima dovoljno, niti u cjelokupnom društvu jednostavno nije bilo svijesti o tom problemu”, zaključuje Filipović Hadžiabdić.
Sigurne kuće neupitne
Bez obzira na pooštravanje odredbi Krivičnog zakona Federacije BiH navodi da sigurne kuće u BiH ne smiju doći pod znak pitanja.
“To ne dolazi uopšte u pitanje, jer po Istanbulskoj konvenciji mi smo obavezni da imamo sigurne kuće. Jer upravo u sigurnim kućama nalaze utočište žene koje su najčešće pred bijegom da se ne bi desio femicid. Dakle spašavanje golog života. Apsolutno sigurne kuće i dalje imaju svoju funkciju. Mi smo mogli čuti razne rasprave trebaju li nam sigurne kuće, postoji li drugi načini međutim sama Istanbulska konvencija je dala obavezu za države članice, koje su je ratificirale, da moraju imati broj sigurnih kuća spram broja stanovnika. Tako da postojanje i rad sigurnih kuća sigurno ne dolazi u pitanje”, navodi Filipović Hadžiabdić.
No, ističe to ne znači da kao društvo ne treba da radimo i na prevenciji i na zaštiti i da sve institucije budu uključene.
“Treba da postoje protokoli, odnosno da se postojeći protokoli moraju poštovati na adekvatan način. Jer, u slučajevima nasilja nad ženama, porodičnog nasilja i nasilja nad djevojčicama jako je važna veza i sprega niza institucija. Tu svi imaju svboju ulogu. Jako je bitno sada da se radi na kontinuiranoj edukaciji i da nemamo propusta kada se ovi slučajevi dese. Samim tim ćemo povećati nivo prevencije”, naglasila je Filipović Hadžiabdić.