Stanje poznato kao “mozak na paši”.
Niko ne spori da je lijepo, ponekad, ali svako malo nanosi štetu mozgu, ali i obiteljskim odnosima.
Ko god ti šta kaže i zapovidi – saću (op.a. sad ću, sa’ću).
Saću može trajati od minute do sat vremena, a uglavnom je ovo drugo. Kad je ‘mozak na paši’ vrijeme brzo leti, a štovalac takvog stanja nema tačnu predstavu o tome, ili skoro nikakvu.
Misli prošla minuta, a ono 20 ili pola sata.
Opet neko nešto, a on – saću.
Nakon petog saću, počinje se ljutiti onaj koji zapovijeda, a sve je glasniji onaj kojem se zapovijeda. Pa to saću izgovara glasnije, a i dalje nije odlučan u izvršenju naredbe. I tu počinje dizanje tenzija i psovanje famoznog saću.
Osoba koja je uživala dignutih nogu na naslonjač kauča i dalje se bori za svoje “pravo” izležavanja i smatra da obaveze mogu čekati, dok druga osoba sad već iz inata ne popušta.
Sve glasnije ODMAH, ukazuje da je saću prevazišlo svaku mjeru i da više nema tolerancije. Kao što, valjda, i nema.
Stoga, preporuka je ne govoriti saću nego “eto me”. Eto me ne diže tlak jer nije urezano u mozak kao nešto smarajuće za razliku od saću i postoji velika mogućnost da će listanje društvenih mreža biti nastavljeno.
Ako i neće, ne bi trebalo završiti svađom.
Sve preporuke nisu prošle zvanična ispitivanja, iznesene su temeljem iskustva nekoliko ispitanika