Promjene u svakodnevici, gubitak zajedničkog doma ili promjene u odnosima s roditeljima mogu kod djece izazvati zbunjenost, tugu, ljutnju ili osjećaj krivnje. No, uz odgovarajuću podršku i pristup, moguće je djeci olakšati prilagodbu.
Razumijevanje djetetove perspektive
Djeca razvod doživljavaju ovisno o dobi, emocionalnoj zrelosti i obiteljskoj dinamici. Mala djeca često ne razumiju razloge razvoda i mogu se bojati da su ona kriva za razdor roditelja. Starija djeca mogu biti svjesnija okolnosti, ali i osjećati lojalnost prema jednom od roditelja, što stvara unutarnji sukob.
Psiholozi naglašavaju da je ključno djetetu jasno i primjereno dobi objasniti situaciju. Djeca trebaju čuti da nisu kriva za razvod i da ih oba roditelja i dalje vole, bez obzira na to što više ne žive zajedno.
Rutina i stabilnost kao oslonac
Jedna od najvećih promjena za djecu je gubitak svakodnevne rutine. Preseljenje, izmjene u kontaktima s roditeljima, promjena škole ili vrtića mogu dodatno otežati prilagodbu.
Stručnjaci preporučuju da se, koliko god je moguće, zadrži rutina djetetova života: vrijeme spavanja, obroka, aktivnosti i druženja. Kontinuitet djetetu daje osjećaj sigurnosti i predvidljivosti u trenutcima kada se sve drugo čini nesigurnim.
Emocionalna podrška bez optuživanja
Dijete ne bi trebalo biti uključeno u sukobe ili postajati “poštar” između roditelja. Stručnjaci upozoravaju na štetnost manipulacije, poput govorenja loših stvari o drugom roditelju ili uvjetovanja ljubavi.
Umjesto toga, važno je poticati dijete da slobodno izražava emocije. Ako pokazuje znakove tuge, anksioznosti ili povlačenja, nemojte ih umanjivati rečenicama poput “bit će ti bolje” ili “nemaš razloga biti tužan”. Validacija osjećaja, uz poruke poput “vidim da ti je teško” i “tu sam za tebe”, stvara prostor za otvorenu komunikaciju.
Suradnja roditelja u najboljem interesu djeteta
Bez obzira na osobne razmirice, roditelji trebaju djelovati kao tim kada je u pitanju dobrobit djeteta. To uključuje dogovore oko skrbništva, vremena provedenog s oba roditelja i donošenje važnih odluka.
Kada potražiti pomoć stručnjaka
Ako dijete pokazuje dugotrajne simptome tuge, agresivnosti, povlačenja, promjene u prehrani i snu, važno je potražiti pomoć dječjeg psihologa. Rano prepoznavanje i intervencija mogu spriječiti razvoj dubljih emocionalnih poteškoća.