Pitali smo je šta je razlog njenog protesta. Fina gospođa nam se predstavlja rekavši da se zove Rajka Đurić i da je sve krenulo nizbrdo „prije 23 godine kada sam se vratila. Iz vlasništa sam izašla, zbog ratnih dejstava, naravno. Kad sam se vratila, zatekla sam napravljenu kuću na svom prilaznom putu, koji smo dobili 58. godine kada smo kupili kuću od Općine Novo Sarajevo. Danas je to Općina Novi Grad. Ne daju mi pravo raspologanja mojom imovinom, ne daju mi da živim“.
Pitamo je da li je pokušala uraditi nešto u vezi s tim? Nekome se obratiti?
Odgovara: „Ne da sam pokušavala, nego sam sve uredno uradila. Jedna kuća je potpuno porušena. Imala je dva stana i svoj prilaz. Međutim, otkako je došao čovjek, napravio je tu svojevoljno kuću. Ipak, gubim na sudu, i tako me vucaraju već 20 godina. Porodica po svijetu bijelom mi plaća kiriju, a je nemam nikakvo pravo raspolaganja imovinom roditelja i, naravno, mojom naslijeđenom“.
Zanimalo nas je šta su joj odgovorili.
„Ne odgovaraju. Čekam 14 godina da mi se vrati prilazni put, a za tih 14 godina imam 11 rješenja, Općina me odbija, ne znam zašto, Ministarstvo prostornog uređenja vraća nazad svako općinsko rješenje, znači 11 puta, i u tome je 14 godina prošlo. Čekanja. Za to vrijeme komšije koje su zaposjele dobar dio moje imovine i prilazni put i parcele ne daju bukvalno živjeti. Treba samo pogledati moja obraćanja policiji, koja je bila uvijek korektna, ali treba pogledati i tu količinu mojih poziva u pomoć. Dvadeset godina meni policija prolazi ispred kuće i oni su bili veoma korektni. Ali čim odu, ja imam isti problem, tako da je prekipjelo“, objašnjava nam Đurić.
Pitamo je kad je kupila kuću, odnosno otkad je na toj adresi.
„Kad smo kupovali kuću, to je bila državna imovina, državna kuća. Mi smo tu kuću kupili i tad uopšte nije ni postojala općina Novi Grad, ’78. sam počela da radim i učestvovala velikim dijelom plate, ne samo ja nego svi oni koji su bili u radnom odnosu izdvajali su kroz samodoprinose, a infrastrukturu smo samo mi radili.Moji roditelji su došli na septičke jame, jedva vodu da su imali. Država je to nekako stimulisala, ali nije sve bilo na državi, nego na pojedincu, kao i danas. Tako da sam imala divan miran život u komšiluku, prekrasan“, zaključuje Rajka Đurić.
Nakon razgovora s Đurić, poslali smo upite u vezi s njenim slučajem na adrese Ministarstva komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS-a te Općini Novi Grad, ali do zaključenja ovog teksta ostali su gluhi, slijepi i nijemi.