U prisustvu brojnih prijatelja i poznanika među kojih su, imeđu ostalog, bili Hamid Ragipović Besko, Hasiba Agić, Aldijana Dizdarević, Andrija Števanić, Muhamed Spahić, Fikret Hadžihalilović, i drugi, 24. maja ove godine, u prostorijama sarajevskog Apartmana “Biser”, poestesa i interpretatorka naših tradicionalnih pjesama sevdalinki Rahima Halimanović-Šehić, promovisala je svoju devetu knjigu „Zidovi ljubavi“ i album “25. godina sevdaha sa Rahimom Halimanović-Šehić”, na kojem ona izvodi bisere iz bogate riznice našeg izvornog stvaralaštva ali i neke nove pjesme, na njene stihove, pisane u duhu tradicionalne pjesme sevdalinke.
O ovim njenim projektima, pored potpisnika ovih redova, kao recenzent govorio je profesori i književnik Tarik Jakubović, a kao gosti nastupili su kantautor Fikret Hadžihalilović i umjetnica Ehlimana Alihodžić i njeni prijatelji sa gitarama, violinom i sazom. Promociju je, vrlo znalački, moderirala profesorica i književnica Ljiljana Jeronić iz Splita.
Rahima je rođena u Maloj Gostilji kod Višegrada, a u Sarajevu živi od 1973. godine. Studrala je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Sa Šefikom Halimanovićem, istakutim borcem minulog rata u Bosni i Hercegovini, zasnovala je brak. Ponosna je majka sina Admira i kćerke Merime i nana unuka Tarika. Bila je članica više Udruženja u okviru kojih je okupljala ljude sličnih sklonosti, te učesnik brojnih humanitarnih akcija u okviru kojih se pikupljala pomoć za one koji su bili u socijalnoj ili zdravstvenoj potrebi,
Pored toga što se iskazala na literarnom polju ona se već više decenija aktivno bavi pjevanjem.
Knjiga “Zidovi ljubavi”, kao i sva njena ranija djela, svojim kvalitetom plijeni pažnju čitalaca. Na vrlo dopadljiv način ona iza sebe ostavlja pisane tragove, tragove o onom šta se, u vremenu iza, dešavalo u njenoj duši, tragove u kojima i mi sami možemo prepoznati nešto što smo slično proživljavali.
Spada među literarne stvaraoce koji se ne plaše učestvovati na literarnim konkursima, na kojima je, nerijetko, dobijala i nagrade. Broj tih nagrada daje joj vjetar u leđa te njen brod guraju u smjeru ostvarenja sna vezanog za to da sa svojim knjigama stane rame uz rame poznatih književnika o čijoj slavi je nekada maštala.
Kao rijetko ko Rahima perom barata tako dobro da čitaoce, prosto, plijeni bogatstvom svog kazivanja. Njeni stihovi puni su života, onih svakodnevnih situacija u kojima se prepoznjemo ali istovremeno puni obrta tako da jedva čekate da do kraja iščitate ono o čemu piše.
Pisati stihove i aforizama zahtjevan je posao. Međutim, ona se ne plaši izazova. Uporno teše ono što želi reći i savladava, ponekad, nepremostive prepreke.
U svakoj pjesmi traži nešto novo, neku nit koja će zaintrigirati čitaoce i ne dopusti im da njeno kazivanje ostave za kasnije čitanje.
Svi unutrašnji konflikti življenja i spoljnog svijeta koji se prelamaju u njoj i njenim pjesmama, ma koliko bili općeljudski, svode se na magličastu pojavnost dragih likova i drhtavu neposrednost koja uvijek i iznova postavlja pitanja njenog bitisanja, jer je, kod nje, ona samo baršunasta sjena davne prošlosti.
Njene pjesme pune su života, onih svakodnevnih situacija u kojima se prepoznjemo ali istovremeno punih obrta tako da jedva čekate da stignete do kraja neke od njih da vidite čime će vas iznenaditi.
Ona, ponekad, traži vodu i tamo gdje je nema. Traži i nađe je.
Zapažena je i umješnost Rahime Halimanović da minimumom kaže maksimum, kroz takvu znakovitost misli da čitalac pomisli kako je možda on mogao biti autor pjesme ili aforizma kojeg piše, ili kako je to negdje nekada čuo.
Kao rijetko ko uspjela je napraviti dobar spoj pjesnika, asforističara i pjevača. Mada oni nisu brat i sestra, imaju nešto zajedničko.