Na čuvenoj Žegulji ne počinju radovi. Put, Stolac-Ljubinje jedva širok 4,90 metara, čeka da se završe auto-putevi na sjeveru vrijedni stotine miliona eura, jer prioriteti se znaju. Na jugu se može čekati, navikli su se, kažu, voziti po stazama gdje gledaju kad će izgubiti glavu slijetanjem u kakvu provaliju ili malo bržim ulaskom u oštru krivinu. Srećom, pa su navikli. Ali, problem je što na ovakve puteve nisu navikli ovi sa sjevera dok idu na more. Kažu “brate, u ovoj vašoj Hercegovini mnogo krivina i sve rupa do rupe. Što je ovo?”. Južnjaci šute, bratski je pomoći siromašniji sjever da izgradi auto-puteve i petlje nego da traže normalne magistrale. Jedina prednost ovog puta je što i oni sa dioptrijom od +/-2,00 progledaju dok traže gdje je kraj puta da ne bi završili u kanalu pored.
Vožnja od Trebinja do Bileće najbolja je za bolesnike sa kamenom u bubregu. Asfalt je toliko dobar da vam se nakon vožnje pokrene i eventualni kamen iz žuči za koji do tada niste znali, pa maltene više ne morate trošiti pare na narodnu medicinu i priznate doktore. Za tri i po – četiri litra goriva, po relativno pristupačnoj cijeni od 3,10 KM po litru, izliječit ćete svoje zdravstvene probleme, piše trebinje.live.