“Jasno mi je da ti tvoj um govori lošu misao. To sigurno zvuči zastrašujuće.”
Ova rečenica pomaže djeci da stvore zdravu distancu između sebe i onoga što ih uznemiruje. “Istraživanja pokazuju da ova ‘tehnika odvajanja’ smanjuje moć negativnih misli”, objašnjava psihologinja u objavi.
“Velike emocije mogu učiniti da i naše misli djeluju jako velike.”
Kroz ovu frazu djeca uče razmišljati o vlastitom razmišljanju na njima razumljiv način. Tako lakše povezuju osjećaje s obrascima razmišljanja, navodi dr. McCoy.
“Hajdemo biti detektivi za misli. Ima li dokaza da bi drugačiji pogled mogao biti točan?”
Ova igra riječi potiče racionalnu analizu i razvija kritičko razmišljanje, a pritom poštuje djetetove emocije. “Aktivira prednji korteks mozga, koji je zadužen za logičko zaključivanje”, ističe psihologinja.
“Je li se nešto slično dogodilo prije? Što se tada dogodilo?”
Ovo pitanje koristi djetetovu epizodnu memoriju kako bi preispitalo negativne pretpostavke. Podsjećanjem na situacije koje su se dobro završile, dijete uči graditi realniju sliku budućnosti.
“U redu je osjećati tu emociju. Taj će osjećaj uskoro postati manji, baš poput vala.”
Ova fraza normalizira emocije i poučava djecu da osjećaji dolaze i prolaze. Dr. McCoy navodi: “Istraživanja pokazuju da razumijevanje prolazne prirode emocija smanjuje stres i razvija otpornost.”
“Cilj nije u potpunosti ukloniti loše misli, već pomoći djeci da ih prepoznaju, razviju širu perspektivu i izgrade unutarnju snagu”, zaključila je psihologinja.