Ono što u početku izgleda kao bezazlena prehlada, može se pokazati kao nešto više je li riječ o običnoj virozi ili alergiji? Kako pomoći djetetu da normalno diše? Kada voditi dijete ljekaru?
Simptomi peludne alergije kod djece
Peludne alergije – poznate i kao sezonski alergijski rinitis ili peludna hunjavica – najčešće se razvijaju kod predškolske i školske djece, u dobi kada djeca više borave na otvorenom i dolaze u kontakt s inhalacijskim alergenima iz zraka.
Roditelji bi trebali obratiti pažnju na simptome poput prozirnog, vodenastog sekreta iz nosa, učestalog kihanja, svrbeža nosa i grla, suhog kašlja, začepljenog nosa, crvenih i suznih oči. Za razliku od prehlade, alergijski simptomi mogu potrajati sedmicama, a javljaju se sezonski – pogoršavaju se za sunčanih i vjetrovitih dana te prilikom boravka u prirodi. Prehlade i virusne infekcije obično traju kraće (do sedam dana), često su praćene povišenom temperaturom, grloboljom i umorom, a sekret iz nosa je gušći i obojen.
Ako dijete ima dugotrajne simptome koji se ponavljaju svake godine u isto vrijeme, roditelji bi se trebali posavjetovati s pedijatrom ili alergologom, kako bi se postavila tačna dijagnoza i započela odgovarajuća terapija.
Alergijski ili infekcijski kašalj?
Alergijski kašalj se javlja sezonski i obično je suh, nadražujući i dugotrajan. Često je popraćen i drugim simptomima alergije poput sekrecije iz nosa, kihanja, svrbeža očiju i kože. Kašalj se pogoršava u određenim okruženjima, tj. pri izloženosti peludi, životinjskoj dlaci i prašini i nije popraćen povišenom tjelesnom temperaturom.
Kašalj uzrokovan respiratornim infekcijama može biti suh ili produktivan, uz iskašljavanje sluzi. Često je popraćen i drugim simptomima infekcije poput visoke temperature, grlobolje, glavobolje, bolova u mišićima i umora, a sekret iz nosa je gust, žut ili zelen. Kašalj uslijed akutnih respiratornih infekcija obično je kraćeg trajanja, od nekoliko dana do dvije sedmice.
Kada je potrebno uvesti terapiju?
Kada alergijski simptomi počnu narušavati kvalitet života djeteta – ometaju san, igru, školu ili fizičku aktivnost, treba uvesti terapiju. Također, terapija se uvodi odmah u slučaju težih simptoma, poput otežanog disanja, piskanja u plućima ili znakova anafilaksije.
U liječenju se najčešće primjenjuju antihistaminici i kortikosteroidi. U slučaju anafilaksije koristi se adrenalin u obliku autoinjektora. Terapiju je važno započeti pravovremeno – idealno prije početka sezoni cvatnje alergena – i redovno je provoditi uz nadzor pedijatra ili alergologa, koji će terapiju prilagoditi dobi i potrebama djeteta.
Kućna inhalacijska terapija
Kućna inhalacijska terapija ima ključnu ulogu u liječenju i prevenciji respiratornih tegoba kod djece, naročito kod stanja poput astme, bronhitisa, laringitisa i prehlada. Inhalacijom se omogućuje direktna primjena lijekova – poput bronhodilatatora, kortikosteroida i mukolitika – na sluznicu dišnih putova, čime se ubrzava djelovanje terapije i ublažavaju simptomi poput kašlja, začepljenog nosa i otežanog disanja. Terapija u kućnom okruženju djeci je često ugodnija, a roditeljima praktičnija jer smanjuje potrebu za čestim odlascima u ambulantu.
Posebno važnu ulogu ima inhalacija fiziološkom otopinom, koja vlaži sluznicu, razrjeđuje gustu sluz, olakšava iskašljavanje te ublažava nadraženost i suhoću dišnih puteva. Ova metoda njege dišnih puteva izrazito je korisna tokom sezone grijanja, kada je zrak u prostorijama suh, kao i u sezoni alergija, kada je prisutna veća koncentracija peludi u zraku. Redovitom inhalacijom fiziološkom otopinom ispire se sluznica nosa i grla, smanjuju se simptomi alergije poput kihanja, začepljenog nosa i kašlja te se prevenira razvoj komplikacija poput sinusitisa ili bronhitisa.
Prije početka bilo kakve inhalacijske terapije, uvijek se preporučuje savjetovanje s pedijatrom, koji će odrediti vrstu i dozu lijeka, kao i trajanje terapije u skladu s djetetovim zdravstvenim stanjem.