Prema riječima više promotora, to zanimljivo štivo rijetke tematike u historiografiji dragocjen je uvid u porodični i društveni status žene na razmeđu dva kulturološka kruga i pravna sistema, osmanskog i austrougarskog. Da bi rasvijetlila kako su one bračne družice, majke, djevojke, ljubavnice, domaćice, zemljoposjednice i mnoge druge žene, živjele i umirale tada, u privatnom, porodičnom i javnom okruženju, autorica je poduzela ogroman zahvat proučivši nebrojene arhivske spise i dokumente.
Zato su u njenoj knjizi junakinje stvarne žene, s imenom i prezimenom, one što su i pored tradicijskih stega, obraćale se sudovima ‘ganjajući’ uskraćena prava i kad su im nade u ishod bile slabe ili su, pak, i same bile tužene. Iako njihove sudske sporove magli značajna vremenska patina, neke od pojava zbog kojih su tužile ili bivale tužene aktuelne su i danas.
Današnjeg čitaoca će pojedine od njihovih priča natjerati na grohotan smijeh, neke na tugu, bijes, zadovoljstvo, ali niko neće ostati ravnodušan, uvjereni su promotori.
Čitalac će, primjerice, saznati iz zanimljivih iskaza sudu da je žena tražila razvod poslije svega nekoliko mjeseci braka jer joj naprosto ‘srce više ne ljubi muža’, a druga se žali zbog umanjenog prava na udaju pošto je rodila vanbračno dijete.
Treća, iz ugledne kuće, potvrđivala je sudski vlasništvo ili barem tražila ono što misli da joj pripada. Sljedeća je, pak, htjela zaštitu zbog polomljene ključne kosti kad joj muž nije mogao ući u kuću pošto je ona izašla negdje u njegovom odsustvu zaključavši vrata.
Jedna od žena je proglašena odbjeglom jer muž nipošto nije davao traženi razvod, pa je ona ostala bez izdržavanja, prepuštena teškoj sudbini, sa slabom nadom.
Knjiga Hane Younis naći će put do studenata i šire čitalačke publike, nadaju se promotori i naglašavaju uloženi predani rad autorice.
Pisana je književnim stilom a naučno koncipirana, obogaćena fotografijama i ilustracijama, te je značajan doprinos bosanskohercegovačkoj historiografiji, rekli su također preporučujući štivo Hane Younis čitaocima.