Saopštenje prenosimo u cjelosti:
“Napadi na ovu našu lijepu rijeku traju već odavno. Prvi udar na njeno krhko korito bila je izgradnja mlinova i skretanje vode iz njenog vodotoka kojim je tekla vijekovima. To je nanosilo neznatnu štetu u odnosu na onu koju je nanijela izgradnja hidrocentrale Jajce 1, kada je nepovratno izgubila svoj epitet krajiške ljepotice.
Ova gradnja je donekle bila i opravdana u vrijeme poslijeratne izgradnje ratom porušene zemlje. Iako je većina vode bila usmjerena u cijevi koje su je vodile do centrale, ipak se u vrijeme Jugoslavije brinulo o ekološkom minimumu vode u koritu, (danas se to zove ekološki prihvatljiv protok, skraćeno EPP). U to vrijeme se formiralo živopisno korito kakvo pamte naše generacije, bogato biljnim i životinjskim svijetom i sa desetinama lijepih mjesta za odmor i osvježenje u vrućim ljetnjim danima. Devedesetih godina prošlog stoljeća budi se zlo u našim krajevima i dolazi do rata između dotadašnjih komšija i prijatelja.
Stručnjaci sa “one strane Plive” se igraju vojnih stratega i čas puštaju vodu u korito, čas je preusmjeravaju u cijevi. Najveće zlo po već izmrcvarenu rijeku Plivu dolazi po završetku rata. Prvo se priroda ili bog, kako ko shvata, sveti za nebrigu ljudi i dolazi do velike poplave. Milioni kubnih metara su se sjurili u oštećeno korito i trajno ga devastiraju, noseći brane i mostove. Brigu o centrali i protoku vode preuzima Elektroprivreda HZHB, i pošto to prestaje biti narodna imovina, (iako je formalno gledajući još uvijek tako na papiru), profit postaje glavni motiv ljudi koji su odgovorni.
O EPP se ne vodi baš puno brige, o čemu sam puno puta obavijestio javnost putem društvenih mreža i drugih medija. U noćnim satima dolazi do drastičnog smanjenja vodostaja na Velikom plivskom jezeru, a samim tim i nizvodno. Kroz razgovor sa ljudima od struke i nauke, potvrdilo se ono što sam i pretpostavljao. Došlo je do razaranja sedrenog korita i čestih promjena toka Plive, a uz to i pretvaranja dijela površine Malog plivskog jezera u barsko područje. U opasnost i izumiranje dovode se riblje vrste koje se mrijeste u priobalnom dijelu jezera. Sve ove nedaće koje su snašle Plivu i njena jezera ne brinu puno lokalne vlasti. Njihovo ćutanje plaća Elektroprivreda uplatom milionskih iznosa u budžet i oni u tome ne vide ništa nemoralno.
Po zakonu, ta sredstva bi trebala biti usmjerena na sanaciju štete koju pravi korištenje jezera kao hidroakumulacije. Naravno, sredstva se usmjeravaju u druge svrhe, a Pliva je prepuštena sama sebi. Vjerovatno će ljudi iz vlasti za argument imati priču o poticajima, stipendijama, ulaganjima u infrastrukturu i slično. Za mene i većinu mojih sugrađana to nije opravdanje. To bi bilo isto kao kad bi novac stečen prodajom droge, ljudskih organa, prostitucijom uložili u stipendije i poticaje. Odvratno zvuči. Uglavnom, zaključak ove moje priče je da je glavni uzročnik uništenja korita rijeke Plive hidroelektrana ili Elektroprivreda, odnosno ljudi koji upravljaju njome. Ovo što gledamo danas je posljedica nemarnog odnosa pohlepnih ljudi, koji bi prodali rođenu majku za novac.
Ova “sanacija korita” je, po mom mišljenju, dobro smišljen plan da se jednom zauvijek ućutkaju oni koji dižu glas za očuvanje sedrenog korita, jer ga poslije “sanacije” više neće ni biti, ali će teći konvertibilne marke od proizvedene struje u stranačke kase i džepove korumpiranih političara. Dokaz je bespotrebno razaranje sedrenih obala prilikom granje tzv. PRAGOVA. I ranije su građene brane na Plivi, ali su nevjerovatno dobro uklopljene u prirodni ambijent. Od jedne smo napravili svjetsku atrakciju pod imenom “Most ljubavi”. Zamislite da su prilikom njene gradnje korišteni ovi današnji metodi.
Dobro smo zakasnili sa građanskim pritiskom kojeg je trebalo usmjeriti na ZATVARANJE HIDROELEKTRANE JAJCE 1! Mogla je raditi kao regulator protoka i koristiti višak vode, a ne punom “parom”, kao danas dok ovo pišem. Kroz kvalitetan program razvoja turizma moglo se je puno više novca sliti u gradski budžet, a Pliva pretvoriti u turistički proizvod u punom sjaju.
Predlažem OV Jajce da izglasa promjenu imena Pliva u Miljacka 2, jer njeno novo ruho neodoljivo podsjeća na korito Miljacke. Nama kojima nešto znači očuvanje prirodnih vrijednosti, ne preostaje ništa drugo već da sa tugom u duši gledamo stare slike i snimke.
Zakasnili smo sa reakcijom. Teško je nešto promijeniti kad je u ove prljave rabote oko hidropotencijala uključen sam vrh vlasti u našoj državi, napisao je Velid Hrnjić, društveni aktivista i predsjednik PD Ćusine Jajce, prenosi Jajce-online.