Barbarez tako, nakon što je 16 godina bio praktično potpuno van fudbala, na scenu stupa uz svjetla najvećih evropskih reflektora jer, realno, teško da postoji atraktivniji protivnik od pomenuta dva od svih reprezentacije na Starom kontinentu.
Svih tih 16 godina Barbarez je važio za kandidata za selektora, ali, eto, nije se dalo. Što se nije dalo, što se nije htjelo, što su se tjerali kaprici i dizala ega, da bi se sve zaboravilo za tili čas i sad, u opštoj atmosferi odobravanja i podržavanja, konačno Barba vodi BiH.
Barbarez je uvijek bio tu, na društvenim mrežama…
Bio je Sergej sve ove godine prisutan u eteru. Uvijek je na društvenim mrežama komentarisao utakmice reprezentacije, što su svi mediji uredno prenosili. Malo je i javno igrao pokera, snimio koju reklamu, no u i oko nekog kluba, ekipe, da ne kažemo reprezentacije, nije bio.
Sada, slijedi nam prava istina o Sergeju Barbarezu!
Hoće li susreti na St James Parku u Newcastleu, te onaj na stadionu Carlo Castellani u Empoliju pokazati da je vrijedilo čekati svih ovih proteklih 16 godina, ili ćemo se (još jednom) uvjeriti da nogometna selekcija BiH već poodavno više nije ni prva ni druga, a Boga mi, ni treća liga u Evropi.
Može li Barbarez sa svojom novom ekipom donijeti kvalitetni iskorak, čemu se svi nadamo, saznaćemo u narednih desetak dana. Ili ćemo i ove po ko zna koji put prve “mačiće”, baciti u vodu pa onda čekati jesen i nove velike, istorijske utakmice…A možda i shvatimo da nije samo i uvijek do selektora pa bio on Baždarević, Hadžibegić, Kodro, Milošević…nego da je dosta do igrača i njihove “japije”.