“Pronađene su samo dvije kosti. Do sada smo čekali da vidimo hoće li se naći još nešto. Ništa nije pronađeno pa ćemo ukopati ovo”, kazala je njegova supruga Mevlida.
Pored tabuta je muža koji je u trenutku smrti imao 34 godine. Iza njega je ostalo dvoje djece. Tu su i oni.
“Bio je u Kravici, a strijeljan je u Zvorniku”, ispričala je.
Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni 2013. godine.
“Pronađene su samo dvije kosti. Do sada smo čekali da vidimo hoće li se naći još nešto. Ništa nije pronađeno pa ćemo ukopati ovo”, kazala je, navodeći da će ukopati ovaj mali dio posmrtnih ostataka jer žele da ima mezar.
Iako je prošlo 30 godina od genocida u Srebrenici, istakla je, sve je kao da se sada desilo, sjećanja su svježa.
“Kao da je sad poginuo. To su rane”, poručila je pozivajući da se genocid u Srebrenici nikada ne zaboravi i ne ponovi.
Nekadašnja Fabrika akumulatora u Potočarima nadomak Srebrenice, posljednja je stanica pred konačni smiraj žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine u Srebrenici.
Tabuti sa posmrtnim ostacima žrtava genocida stigli su u Potočare u poslijepodnevnim satima.
Zeleni tabuti poredani su jedan do drugog. Senajid, Hariz, Fata, Sejdalija, Rifet… Sedam tabuta spremno je za ukop na kolektivnoj dženazi 11. jula ove godine.
Ove godine će biti ukopana dva 19-godišnjaka
Jecaji odzvanjaju dok porodice sjede pored tabuta najmilijih. Tu su majke, sestre, kćerke, supruge, rođaci i rodice.
Porodice su tri decenije čekale da ih pronađu i ukopaju pored ranije ukopanih članova uže i šire porodice.
Ove godine žrtve će biti ukopane uz svoje najbliže, pa će otac naći smiraj uz svoga sina, brat će biti ukopan uz brata, sin će biti spušten u zemlju uz posmrtne ostatke oca.
Najmlađe žrtve koje će biti ukopane ove godine su dvojica mladića koji su u trenutku smrti imali svega 19 godina. Radi se o Senajidu (Husejin) Avdiću i Harizu (Ramiz) Mujiću.
Obojica su ubijena u julu 1995. godine, a konačan smiraj nalaze 30 godina kasnije.
Posmrtni ostaci Avdića ekshumirani su na području Suljića u oktobru 2010. godine, a pronađeni su na površini ovog lokaliteta.
Na površini terena, nesahranjeni, pronađeni su i posmrtni ostaci Mujić Hariza i to prilikom ekshumacije koja je izvršena u martu 2022. godine na lokalitetu Baljkovica, Zvornik, 27 godina nakon njegove smrti.
Najstarija žrtva koja će biti ukopana jeste Bektić (Huso) Fata koja je imala 67 godina u času smrti. Ona je ujedno jedina žena koja će naći konačan smiraj ove godine u Potočarima.
Njeni posmrtni ostaci pronađeni su 26 godina nakon njene smrti, prilikom ekshumacije koja je izvršena u junu 2021. godine u Potočarima.
Posmrtni ostaci žrtava koje će naći konačan smiraj ove godine su pronađeni u grobnicama koje su otkrivene godinama unazad na lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići, Kameničko brdo. U većini slučajeva radi se o nekompletnim tijelima, tako da će neke od porodica žrtava u zemlju spustiti jednu ili dvije kosti.
Posmrtni ostaci Hasiba Omerovića koji je imao 34 godine kada je ubijen ekshumirani su čak 1998. godine, ali porodica upravo iz ovih razloga, zbog malog broja pronađenih dijelova skeleta, sve do sada nije smogla snage da da saglasnost za ukop ove žrtve.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.
Presude
Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja istočne Bosne i Hercegovine -Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića.
Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta. Od toga, u 77 masovnih grobnica otkrivenih nakon rata. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.
Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatira da je jula 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila zaštićena zona UN, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid.
Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS i komandant vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.