Tragično, deset mjeseci nakon djetetov rođenja, njegov je stariji brat sebi oduzeo život.
‘Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam saznao da ću postati tata – taj telefonski poziv promijenio je sve’, rekao je Pearse Doherty za Metro. Kada je primio ovoj poziv imao je samo 14 godina i sam je bio dijete, a u tom trenutku činilo mu se kao da je vrijeme stalo. Svi oko njega – njegovi učitelji, njegova porodica, njegovi prijatelji – bili su zabrinuti kako će to što će postati otac utjecati na njega.
Mislili su da će sav napredak koji je postigao u školi biti izgubljen preko noći. Škola je za njega uvijek bila borba. Koliko god se trudio, jednostavno se nije mogao usredotočiti. Otkriveni su mu tada ADHD i ODD (poremećaj oporbenog prkosa) koji ne samo da je otežavaju učenje, već imaju i veliki učinak na samopouzdanje.
Stvari su za Pearsea krenule nabolje kad se preselio u St Vincent’s Center i započeo program The Prince’s Trust Achieve. Njegova učiteljica, Brenda, pokazala mu je da je uvijek tu za njega i da će marljivo s njime raditi. Školu je onda počeo doživljavati kao pozitivno mjesto, ocjene su mu se poboljšale, a samopouzdanje mu je počelo rasti. Tada je saznao da će tako mlad postati tata i to je prijetilo da poremeti sve što je dotad postigao: ‘Nisam znao kako ću se nositi s time i to je izazvalo veliki stres za mene i moju porodicu’.
Obično, kada ljudi dobiju dijete, imaju stabilne poslove i znaju da će moći osigurati svoju djecu, ali Pearsea je brinulo da on neće moći učiniti isto. Međutim, kada je prvi put držao svoju kćer, Cadhlu, nešto se promijenilo u njemu. Znao je da ne može pobjeći od ove odgovornosti i shvatio je da se život više ne vrti samo oko njega. ‘Želio sam raditi više nego što sam ikada prije radio samo kako bi ona mogla živjeti sretnim životom. Cadhla je najbolja stvar koja mi se ikada dogodila’, priznaje Pearse.
Cadhla je kod Pearsea svake sedmice od četvrtka do ponedjeljka, a on kaže ako tim danima mora učiti da mu roditelji pomažu pri brizi o njoj. Ostatak vremena, ona je sa svojom nevjerovatnom mamom, kako je sam Pearse naziva. ‘Cadhla je donijela toliko pozitivnosti mojoj porodici i definitivno je gazda u kućanstvu!’, tvrdi ovaj mladi otac. Tragično, deset mjeseci nakon Cadhlinog rođenja, Pearseov si je stariji brat oduzeo život. ‘Prilagođavao sam se životu mladog oca, borio sam se s vlastitim mentalnim zdravljem, žonglirao školskim obvezama i sada sam se morao nositi s ovim valom tuge’, kaže Pearse, ‘Na neki čudan način, bio je to još jedan veliki izazov koji me učinio još odlučnijim da postignem svoje ciljeve. Želim svog brata učiniti ponosnim. Bio je moj idol’.
Dodaje i kako želi pomoći ljudima kao što je njegov brat i nada se da ga on sada gleda i bodri ga. ‘Mladi ljudi u Sjevernoj Irskoj koji odrastaju u zajednicama poput moje mogu osjećati da su im mogućnosti i budućnost ograničene. Nadam se da ću im pokazati da je sve moguće bez obzira odakle ste ili s kakvim se preprekama suočavate’, rekao je Pearse: ‘Svima koji se bore u školi ili sa svojim mentalnim zdravljem, može biti bolje ako marljivo radite i tražite podršku. Ima ljudi koji vam žele pomoći, samo ih treba pustiti unutra’.