Kako naglašava ona su postala obrazac ponašanja koji vrijeđa razum, pravdu i dostojanstvo žrtava.
“Sramno je da Gradska uprava Čapljine javno osuđuje isticanje zastave Republike Bosne i Hercegovine – zastave međunarodno priznate države, koja je bila zvanično obilježje Bosne i Hercegovine i istaknuta u Ujedinjenim nacijama – a da istovremeno potpuno prešućuje i ne osuđuje otvoreno veličanje presuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka. Da ne poštuje odluke Ustavnog suda i da objavljuje svoja regovanja pod naustavnim grbom!
Kao izabrani zastupnik i glas građana koji vjeruju u vladavinu prava i ravnopravnost, najoštrije osuđujem sramna dvostruka mjerila Gradske uprave Čapljina. Nedopustivo je da institucija koja bi trebala biti servissvih građana selektivno “brani zakon” dok istovremeno decenijama ignoriše presude Ustavnog suda i veliča ratne zločince”, poručuje Kajan.
S pravom se Kajan pita: Zastava Republike Bosne i Hercegovine im smeta, a spomenici zločincima ne?
“Gradska uprava Čapljine nalazi za shodno da osuđuje isticanje zastave Republike Bosne i Hercegovine na kuli u Počitelju – zastave pod kojom je ova država primljena u Ujedinjene nacije i koja predstavlja simbol međunarodnog priznanja. Istovremeno, ta ista uprava gromoglasno šuti na podizanje spomenika i iscrtavanje murala pravosnažno presuđenom ratnom zločincu Slobodanu Praljku.
Dok se zastava države iz 1992. godine tretira kao incident, veličanje onih koji su odgovorni za patnje u logorima Dretelj i Gabela prolazi uz aminovanje lokalne vlasti. Zbog te šutnje i tolerancije, podnio sam prijaveFederalnom tužilaštvu i Tužilaštvu BiH, jer je očigledno da lokalni i kantonalni organi odbijaju procesuirati negiranje presuda i veličanje zločina.
Gaženje odluka Ustavnog suda i diskriminacija povratnika
Podsjećam javnost i međunarodnu zajednicu da Gradska uprava Čapljina direktno krši Ustav Bosne i Hercegovine i Federacije BiH. Ustavni sud FBiH proglasio je neustavnim grb, zastavu, pečat i Dan grada Čapljine. Ovi simboli oslikavaju isključivo nacionalna i vjerska obilježja jednog naroda, čime se Bošnjaci i Srbi u Čapljini svode na građane drugog reda.
• Pritisak na povratnike: Hiljade Bošnjaka-povratnika odbija nametanje neustavnog grba sa šahovnicom na svoje domove.
• Vjerski praznik kao Dan grada: Određivanje 4. oktobra (blagdan Sv. Franje) kao Dana grada je direktan udar na sekularni karakter države i diskriminacija svih koji nisu katolici.
• Diskriminacija pri zapošljavanju: Poražavajuća je činjenica da su javne ustanove u Čapljini gotovo potpuno zatvorene za Bošnjake, čime se provodi tihi ekonomski i administrativni progon.
Ignorisane preporuke OSCE-a: Škole kao poligoni etnonacionalizma
Dok se bave Počiteljem, gradske vlasti ignorišu izvještaje Misije OSCE-a. Osnovna škola „Lipanjske zore“ u Višićima navedena je kao negativan primjer obrazovne ustanove koja nosi naziv po ratnoj operaciji i slavidatume vojnih akcija kao svoj dan.
Kao osnivač škole, Grad Čapljina je dužan osigurati inkluzivno okruženje. Stoga javno postavljam pitanja:
Zašto OŠ „Lipanjske zore“ i dalje nosi naziv koji je OSCE označio kao sporan?
Kada će gradske vlasti uskladiti nazive škola sa principima ravnopravnosti?
Do kada će se obrazovni sistem koristiti za produbljivanje podjela, umjesto za pomirenje?
Ovakvo podlo ponašanje Gradske uprave Čapljine, koja glumi legalizam nad zastavom međunarodno priznate države, dok istovremeno spava na neustavnim simbolima i spomenicima zločincima, predstavlja dno političkog djelovanja.
Čapljina nije i ne može biti vlasništvo samo jedne politike ili jednog naroda. To je grad svih njenih građana, a pravda i Ustav će, prije ili kasnije, morati zakucati i na vrata ove Gradske uprave”, poručio je Kajan.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.