Ovoga puta, riječ je bila o temi koja već tri decenije zaokuplja pažnju domaće i međunarodne javnosti: „Bosna i Hercegovina – 30 godina Dejtonskog sporazuma i Pariškog mira: šta nam je ovih 30 godina donijelo, a šta odnijelo“.
Panel diskusija, kako su je nazvali organizatori, bila je mnogo više od klasičnog razgovora o prošlosti. Ona je, u stvari, bila pokušaj sagledavanja složenog mozaika bosanskohercegovačke stvarnosti, između mira koji je donesen u Parizu i političkih izazova koji, trideset godina kasnije, još uvijek određuju sudbinu naše zemlje.
Panel diskusija bila je mnogo više od intelektualnog susreta. Bila je to, zapravo, priča o zemlji koja je preživjela rat, ali se još uvijek traži u miru.
O ovoj složenoj i osjetljivoj temi govorili su dr. Enver Kazaz, redovni profesor na Univerzitetu u Sarajevu, poznat po svojim britkim analizama društvenih procesa, te mr. Edin Smajić, zastupnik u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i dugogodišnji politički aktivista. Panel je, vrlo uspješno i nadahnuto, moderirao mr. sociologije Vedad Hasanović, koji je razgovor vodio smireno, stručno i s mjerom,usmjeravajući učesnike na suštinska pitanja.
Govornici su podsjetili da Dejton nije bio samo mirovni sporazum, već i početak jedne nove epohe, epohe u kojoj se mir morao učiti iznova. Podsjetili su da je Dejtonski sporazum, iako primarno akt kojim je zaustavljen rat, ujedno i ustavni okvir države koja i danas pokušava pronaći pravi balans izmeđuentitetskih i državnih nadležnosti.
-Dejton nam je donio mir, ali je odnio energiju potrebnu za dublju integraciju društva, kazao je, između ostalog, Enver Kazaz. Dejton nam je donio mir, ali i podjele koje su postale svakodnevica. Mir nije samo odsustvo rata, već i prisustvo pravde i povjerenja. Danas smo udaljeniji od onog što bi trebalo da bude neki oblik funkcionalne države. Govori nam to da je Dejtonski sporazum, u institucionalnom smislu, potpuni promašaj. Da su potpisnici Sporazuma bili nestručni u pogledu toga u šta se upuštaju kad potpisuju takav okvir države. Dejtonski sporazum je zapravo vojna i politička pobjeda srpskih nacionalista. Kad to kažem imam u vidu da je Bosna i Hercegovina u Dejtonu stvorena tako da je ne samo disfunkcionalna država, nego i država u kojoj postoji centraliziran entitet Republika Srpska. Haris Siljadžić je 2006. godine političarima RS-a ukazao na to koliko im taj sporazum omogućava blokada koje evo svo ovo vrijeme i nakon 30 godina obilato koriste. Od 2006. godine Republika Srpska, koja je nastala na ratnim zločinima, se podržavila, dok je Federacija Bosne i Hercegovine ušla u vrlo jak politički sukob između Bošnjanka i Hrvata koji još nije razrješen, a uporedo se vršila degradacija politike koja bi gradilaBiH na trajnijim osnovama. Tvrdim da ni jedan političar sem Sulejmana Tihića nije razumio suštinu Dejtonskog sporazuma. Nama prestoji ozbiljna analiza, kvalitetna analiza tog sporozuma i njegovih institucionalnih mehanizama. Ono što je greška svih političara jeste da državu izjednačavaju sa teritorijom, a ne sa institucijama sistema. Ja Dejton vidim kao sporazum koji je vojni rat prebacio u politički, i koji je natom zaleđenom sukobu zapravo legitimirao na međunarnom planu ratni zločin kao sredstvo za ostvarenje državnih interesa.
Edin Smajić je naglasio da je prošlo vrijeme da se vlastite greške prebacuju na druge.
-Vrijeme je da nove generacije preuzmu odgovornost i da mir, koji smo dobili kao poklon, pretvore u trajnu vrijednost, rekao je Smajić. Vrijeme je da sami pokažemo da znamo bolje, da znamo poštenije i odgovornije. Dejtonski sporazum nije dobro rješenje. On je jedna gorka, teška pilula, jedan strašan izazov za generacije koje su se morale i moraju nositi sa njim i to će trajati vjerovatno još dugo. Kao proizvodDejtonskog mirovnog skorozuma dobili smo jednu nefunkcionalnu državu, ali smo dobili mir. Međutim, u takvom miru treba nam veći angažman akademske zajednice koja bi, konačno, trebala izraditi neke strateške planove i programe koje bi političari trebali rješavati. Naš problem niko da vana neće riješiti ukoliko i sami ne budemo radili i tragali za adekvatnim rješenjima.
Tokom Panel diskusije, publika je imala priliku postavljati pitanja, a razmjena mišljenja između učesnika i panelista pokazala je da Bosna i Hercegovina, uprkos brojnim izazovima, još uvijek ima dovoljno snage i potencijala da traži vlastiti put napretka.
Zaključeno je da su mladi ljudi ti koji moraju razumjeti i njegovati vrijednosti antifašizma, mira i zajedništva, jer bez njih ni Dejton ni Pariz ne bi imali svoje puno značenje. Mir nije potpis na papiru. To je čin svakodnevnog razumijevanja, komad hljeba podijeljen s komšijom, osmijeh uprkos razlikama. To je ono što trideset godina nakon Dejtona i Pariza još uvijek moramo učiti i čuvati.
Panel diskusija u Vogošći još jednom je pokazala da ideje i duh antifašizma nisu nestali. Oni samo čekaju da ih nova generacija prepozna, oživi i ponese dalje. Sekcija mladih UABNOR-a Vogošća još jednom je pokazala da se vrijednosti antifašizma, dijaloga i zajedništva mogu prenositi, ako ih prenose oni koji vjeruju u njih. A takvih, sudeći po večerašnjem susretu, u Vogošći još uvijek ima.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.