Međutim, ukupni kvanititet implementiranog od prioriteta postavljenih pred BiH je minimalan i u tom kontekstu BiH nije napravila neki veliki pomak, ocijenio je u razgovoru za Fenu generalni sekretar Evropskog pokreta u BiH Haris Plakalo.
Plakalo se osvrnuo na najave da bi Bosna i Hercegovina početkom sljedeće godine mogla započeti pregovarački proces sa Evropskom unijom, te naveo kako trenutni učinak po pitanju implementacije 14 prioriteta nije dovoljan za početak pregovora, ali da sa druge strane i ova eventualna odluka može biti bazirana na geopolitičkim kriterijima i ukupnoj situaciji uzrokovanoj ratom u Ukrajini, kao što je to bio slučaj i sa statusom kandidata dodjelijenim Bosni i Hercegovini u decembru prošle godine.
Navodi da nas sredinom oktobra očekuju novi izvještaji Evropske komisije o napretku zemalja Zapadnog Balkana, pa tako i Bosne i Hercegovine. Prethodni su bili relativno negativni za Bosnu i Hercegovinu, a označeni su kao takvi prije svega radi blokada institucija BiH u proteklom sazivu, posebno Parlamentarne Skupštine BiH i Vijeća Ministara BiH.
Po njegovim riječima, novi izvještaj dolazi u atmosferi uspostave vlasti na državnom nivou u kratkom roku od održavanja općih izbora, te usvajanju određenih zakona, odnosno mnogo većem broju zasjedanja državnog parlamenta, razmatranja i donošenja novih zakona, a posebno nekoliko zakona koji su nedavno usvojeni. Iako neki od njih nisu u potpunosti usklađeni sa pravnom stečevinom Evropske unije, na kraju su podržani i na njihovom dorađivanju kroz podzakonske akte će se vjerovatno raditi u narednom periodu.
Ovaj izvještaj će svakako biti pozitivniji od prethodnih i sigurno će biti detektovani određeni iskoraci ka Evropskoj uniji. Međutim, ukupni kvanititet implementiranog od prioriteta postavljenih pred BiH je minimalan i u tom kontekstu BiH nije napravila neki veliki pomak. Stoga najave o mogućem početku pregovora sa Evropskom unijom ipak dolaze bez dovoljno ozbiljnih reformi i ispunjavanju ključnih prioriteta iz mišljenja Evropske komisije, ali generalno i svih 14 prioriteta, obzirom da je i sada postotak implementiranja tih prioriteta minimalan, bez obzira na uspostavu vlasti u kratkom periodu nakon općih izbora, usvajanju odluka, strategija kao i zakona koji su usvojeni – naglašava Plakalo.
Ističe kako su pregovori sa Evropskom unijom veoma ozbiljan politički i zahtjevan tehnički proces, te da mnogi nisu ni upoznati o samom pregovaračkom procesu, ali ga koriste u zadnje vrijeme u dnevnopolitičke svrhe.
Podsjeća da kriteriji koji su postavljeni pred Bosnu i Hercegovinu, njih 14, nisu bili uslov za status kandidata, ali jeste bilo potrebno ispunjavanje tri do četiri prioriteta koji bi bili najviše politički prihvatljivi za sve u Bosni i Hercegovini, prije svega kako bi se vidjela i pokazala posvećenost Bosne i Hercegovine ispunjavanju reformi kroz implementiranje prioriteta.
Ali ni to nije bilo moguće usaglasiti i postići, tako da je status kandidata dodijeljen u decembru prošle godine dat, u najmanju ruku, kao poklon BiH, koja je do tog momenta ispunila samo jedan i po prioritet. Naravno, odluka je bazirana prije svega na geopolitičkim kriterijima i ratom uzrokovanim u Ukrajini, ali i kao podrška formiranoj koaliciji na državnom nivou, kako bi se relaksirali odnosi unutar BiH i na neki način utišale tenzije koje su u proteklom periodu bile na najvišem stepenu konfrontacija i vrlo disonantnih tonova unutar političkog diskursa u BiH – rekao je Plakalo.
Kako navodu, na osnovu svega vezanog za ispunjavanje 14. prioriteta, početak pregovora BiH sa Evropskom unijom dolazi temeljen kroz izjave pojedinih zvaničnika iz regiona, prije svega ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordana Grlića Radmana, kao i nekih bosanskohercegovačkih zvaničnika, i nije utemeljen na stvarnom napretku koji je postignut u proteklom periodu, već lobiranju “koje je uvijek dobrodošlo i u tome nema ništa problematično, ali sa ovakvim iskustvom u neispunjavanju prioriteta, teško je očekivati da bi pregovarački proces bio produktivniji”. Kao što sam i naglasio, mnogi samo narativno spominju pregovore sa Evropskom unijom, a ne znaju suštinu i činjenicu koliko je potrebno političkog kompromisa da se pokrene takav proces.
Naravno, može se očekivati da i pregovori budu poklon i da BiH dobije pregovarački status baziran na geopolitičkim i sigurnosnim razlozima, kao što je bilo sa statusom kandidata, ali u tom kontekstu onda je najbolje da ne postoje pregovori i da se Bosna i Hercegovina odmah primi u Evropsku uniju, jer očigledno da se unutar Bosne i Hercegovine čeka samo na poklanjanje statusa, pregovora, pa zašto ne i članstva na kraju, ako je to glavna vodilja. Ali onda ne bi trebao niko da uzima takav napredak kao svoj, nijedna politička opcija, već samo Evropska unija. Ovo prije svega naglašavam jer sve što sam prije naveo kada su u pitanju prioriteti, oslikava stvarno stanje u kojem se nalazimo, i sa tog aspekta sadržajnog, onog što je nije implementirano od prioriteta, a nije 95 posto, i onog što jeste u zadnjem periodu usvojeno i donešeno u formi zakona, pregovorački proces je daleko od BiH – kazao je on.
Također, da bi BiH započela pregovarački proces, to zahtijeva jedan zahtjevan tehnički pristup, imenovanje radnih pregovaračkih grupa, struktura koje će se baviti pojedinačno svakim poglavljem, stalnih predstavnika u pregovorima, a “ukoliko uzmemo u obzir nefunkcionalnost mehanizma koordinacije, pitanje je kako bi se usaglašavali stavovi po raznim pitanjima, a sami pregovori nisu vremenski ograničeni i zavise od brzine ili sporosti institucija unutar BiH u pogledu pregovaranja po poglavljima. Poseban izazov predstavlja usklađivanje pravne stečevine BiH sa pravnom stečevinom Evropske unije”.
Generalni sekretar Evropskog pokreta u Plakalo pojasnio je i način početka pregovora sa Evropskom unijom.
Prvi korak u pregovorima je tzv. screening. To je analitički pregled pravne tečevine. Svrha screeninga je da objasni pravnu tečevinu državama kandidatkinjama i zajedno s njima utvrditi oblasti u kojima postoje problemi koje bi trebalo riješiti. Kao osnova za pokretanje stvarnog, tehničkog procesa pregovora, Komisija sastavlja screening izvještaj za svako poglavlje i za svaku državu članicu. Države kandidatkinje podnose pregovaračku poziciju, a Evropska komisija nacrt zajedničke pozicije (NZP), koju usvaja Evropsko vijeće i koja omogućava otvaranje poglavlja. Pregovara se na nivou ministra ili zamjenika ministra, tj. stalnih predstavnika država članica, ambasadora ili glavnih pregovarača za države kandidatkinje – navodi Plakalo u razgovoru za Fenu.