Kažu da im na terapiju često dolaze parovi s punim popisom što sve partner ne radi kako treba, što bi trebao više, bolje ili drugačije. Na kraju, i jedan i drugi osjećaju se kao da su stalno na udaru i kao da nisu dovoljno dobri u onome što bi veza trebala biti.
Ali sretni i stabilni parovi komuniciraju drugačije – s poštovanjem, strpljenjem i iskrenošću. I nikada ne rade ovih pet stvari:
1. Ne štede na isprikama
U svađi svi želimo biti u pravu. Ali što prije kažemo “oprosti”, to ćemo se prije ponovno povezati. Ljutnja zna potrajati – s godinama se to ne mijenja – ali ako se ne riješi na vrijeme, preraste u tišinu koja razdvaja.
Isprika ne bi smjela zvučati kao: “Žao mi je što si ti tako reagirao.” Prava isprika znači da preuzimamo odgovornost za ono što smo rekli ili napravili.
2. Ne ispravljaju jedno drugo pred drugima
Jedno od nas ispriča neku anegdotu – i pogriješi detalj. Naravno, poželite to ispraviti, ali shvatili smo da u većini slučajeva to jednostavno nije vrijedno toga.
Puno je važnije ne narušiti partnerov osjećaj sigurnosti, nego biti “točan”. To vrijedi i za nesuglasice – umjesto da odmah kontriramo, znamo reći nešto poput: “Zanimljivo. Drago mi je da možemo o tome razgovarati.” I onda to ostavimo za kasnije, u miru.
3. Ne koriste iskrenost kao izgovor za grubost
Jedna od najčešćih pritužbi koje čujemo na terapiji: “S drugima si ljubazniji nego sa mnom.” Partner to često opravda rečenicom: “S tobom sam svoj, ne glumim.”
Ali to što smo s nekim bliski ne znači da se možemo prestati truditi. Ako se u svakodnevnom životu ponašamo srdačno prema kolegama i susjedima, zašto bi naš partner dobivao manje? Biti “svoj” ne znači biti bezobziran. Prava bliskost ne isključuje nježnost.
4. Ne zaboravljaju pohvaliti jedno drugo
Ako pomislite nešto lijepo o partneru, recite to. Čak i nakon desetljeća zajedničkog života, kompliment može napraviti veliku razliku.
Lako je pomisliti da se sve podrazumijeva, ali ne izražavamo svi osjećaje na isti način. Pohvalite konkretno, iz srca. Te male geste zbližavaju.
5. Ne čekaju da onaj drugi napravi prvi korak
Nakon svađe mnogi parovi upadnu u tihi rat: “Neću se ja prvi/ja prva javiti.” Čekaju da ona druga strana omekša, da “pokaže da joj je stalo”. No često to čekanje traje predugo i udaljenost raste.
Umjesto toga, napravite nešto jednostavno: skuhajte omiljeno jelo, pustite pjesmu koju oboje volite, recite nešto lijepo. Ne zato što ste popustili, nego zato što ste odlučili ne čekati.
Tako ne gubimo sebe, već vraćamo toplinu tamo gdje treba biti. Dug i sretan odnos ne gradi se na velikim gestama, nego na svakodnevnim malim izborima. Na spremnosti da se ispričamo, pohvalimo, prešutimo sitnicu, zagrlimo kad bismo najradije šutjeli. Jer ljubav ne nestaje, ali treba je svakodnevno održavati. I baš zato ovi mali koraci čine veliku razliku.