Vrane
Vrane se smatraju jednim od najpametnijih ptica, uz papige. One mogu naučiti govoriti, kao i brojati, razlikovati kompleksne oblike i izvršavati zadatke nakon što im se pokaže kako. Naučnici su dokazali da vrane prepoznaju ljude i dok nose maske, a ne pamte samo pojedince nego i grupe.
Inteligencijom se posebno ističu vrane iz Nove Kaledonije. One znaju iskoristiti materijale kako bi se domogle hrane – pritom savijaju žice, spajaju štapove ili njima tjeraju termite iz stabala, a riješit će i probleme kako bi se domogli hrane. Alatom se koriste i kako bi lakše savile gnijezdo pa tako od otpadaka znaju napraviti “nožić” kojim režu travu i tanke grančice.
Kreativno razmišljanje znak je inteligencije, a ove životinje mogu i puno više od toga. One iskazuju kompleksno društveno ponašanje i izvršavaju veoma složene zadatke kao što je krađa – i to pritom koristeći druge vrane kao izvidnike i lažne mamce.
Štakori
Koliko se god nekima gadili, štakori su veoma inteligentne životinje i ne koristi ih se bez razloga u mnogim naučnim eksperimentima. Laboratorijski štakori znaju naći izlaz i iz veoma kompleksnih labirinata, a posjeduju i mentalnu sposobnost nazvanu metakognicija koju, koliko je trenutno poznato, imaju još jedino ljudi i primati.
Oni također mogu koristiti svoja izoštrena čula mirisa i sluha u pronalaženju mina i bombi, a iz krvnih uzoraka mogu prepoznati one koji sadrže bakteriju tuberkuloze. Štakori pokazuju uzbuđenje, gubitak, stres, čak i žaljenje.
Delfini
Delfini su iznimno društvene životinje. Oni mogu pronaći i raspoznati svoje “rođake” koji su udaljeni kilometrima, a imaju i vlastiti kompleksni jezik kojim komuniciraju. Što se tiče komunikacije s ljudima – oni lako mogu naučiti signale rukama, rješavati razne testove koje naučnici smisle za njih, shvaćaju koncept brojeva, a mogu razumjeti i reagirati na pitanja o objektima i izvan njihove trenutne blizine.
Mogu pratiti informacije koje primaju i akustično i vizualno, što im omogućava da prepoznaju scene na televiziji (nešto što majmuni moraju naučiti). Delfini su svjesni i samih sebe i svojih tijela – pa tako znaju koristiti ogledalo ili reflektirajuće staklo kako bi prepoznali i istražili oznake nacrtane nasumično na njihovo tijelo (kao i slonovi).
Slonovi
Mozak prosječnog slona teži oko 5 kilograma ili više. Drugi veliki sisavci kao nosorog ili nilski konj nemaju toliko velik mozak, a upravo je taj mozak zaslužan što slonovi znaju koristiti različite objekte i stvari bez da ih se prvo nauči kako se oni ispravno koriste. Oni to čine pomoću svog intelekta i intuicije. Znaju čistiti svoju hranu i koristiti različita oruđa kako bi si pomogli u pribavljanju ili čišćenju hrane.
Slonovi imaju jednu od najkompleksnijih društvenih struktura među svim životinjama. Jedna od indikacija njihove inteligencije je i altruizam, ili žrtvovanje jedne životinje za dobrobit krda. Slonovi su poznati po svom altruizmu u odbrani mladunčadi u krdu. Slonovi znaju i sami sebe liječiti – žvačući određene biljke ovisno o tome šta ih boli.
Oni imaju i posebne rituale kada jedan od slonova premine, po čemu su, uz ljude, jedinstveni na ovom planetu. Slonovi su i veoma razigrani, što im pomaže razviti spretnost i prostorno rasuđivanje.
Primati – čimpanze i orangutani
Impresivna inteligencija majmuna već dugo fascinira ljude. Oni mogu sami napraviti razno oruđe, grupno loviti i rješavati kompleksne probleme. Oni također mogu naučiti znakovni govor, njime smisleno komunicirati međusobno i s ljudima i zapamtiti nečije ime čak i ako tu osobu nisu vidjeli godinama.
Orangutani su među najpametnijim primatima (neki ih smatraju pametnijima čak i od čimpanzi). Primjerice, oni mogu naučiti koristiti daske, čekić i čavle kako bi sagradili strukture, a znaju čak koristiti i lijevak i cijevi kako bi usmjerili vodu gdje žele.
Mnogi će reći da bi se i druge majmune moglo tome naučiti, no ono zbog čega su orangutani posebni je njihova sposobnost da razumiju zbog čega se to radi i kako im to može biti od pomoći u divljini.
Na primjer, jednog orangutana su naučili kako da sam napravi jednostavnu zaštitnu strukturu koristeći samo stvari koje su mu dostupne u divljini. Kad su ga pustili u divljinu, orangutan je, kada mu je to bilo potrebno, sam napravio svoju “kućicu” kako bi se sklonio od kiše.