U svom najnovijem eseju za Telegraph objasnila je kako je, nakon što je primijetila da je u posljednje vrijeme trošila hiljade dolara na potpuno nepotrebne stvari, odlučila je obavezati se da neće trošiti novac čitavu jednu godinu.
Naravno, nije mogla ne trošiti ništa, jer je bila izložena troškovima poput hipoteke, komunalija, životnog osiguranja, itd.
Također, trošila je i na osnovne potrepštine poput higijenskih namirnica, osnovne hrane za nju i muža, a cilj joj je bio da sedmično potroši oko 35 dolara.
Ali nije bilo budžeta za luksuz – to je značilo da nema izleta u kino, noći u pabu, hrane za ponijeti ili restorana, nove odjeće, praznika, članstva u teretani, čak ni čokoladica ili bezobraznog kolača od sira iz supermarketa.
Iako je njen muž bio zabrinut da je izazov bio previše ekstreman, McGagh se usredotočila na to. Svuda se vozila biciklom, nije kupovala novu odjeću. Primijetila je i da joj raspoloživi budžet raste, pa je počela više novca izdvajati za hipoteku i bila je oduševljena. Nadam se da sam ohrabrila i druge ljude da učine slično, kazala je.
Ipak, mnogo je propustila i nisu svi oko nje bili zadovoljni njenim eksperimentom. Optužena je za “turizam siromaštva”, ali postoji velika razlika između siromaštva i štedljivosti.
– Ovaj eksperiment nije bio o životu u siromaštvu jer siromaštvo nije izbor. Još uvijek sam mogla platiti hipoteku, račune i hranu. Prošla godina je bila bio je eksperiment u ekstremnoj štedljivosti i odabiru da ne kupujete, umjesto da nemate izbora, objasnila je.
Na kraju je imala otprilike 23.000 dolara više nego kada je počela. Zimski mjeseci nisu bili laki, ali je počela cijeniti svoje slobodno vrijeme. Odjeća joj je uništena od svih vožnji biciklom i trebala joj je frizura, ali nije imala želju da potroši do kraja godine. Prijateljima je kupila turu piva u ponoć na Crni petak (i avionsku kartu za posjetu svom djedu), ali to je to.