Iako se takvo ponašanje često doživljava kao znak neposluha, psiholozi za The Times of India ističu da postoji niz dubljih razloga zbog kojih djeca odgovaraju roditeljima. Donosimo deset najčešćih i najiznenađujućih razloga koji stoje iza ovog ponašanja.
Testiranje granica
Djeca prirodno istražuju dokle smiju ići u svom ponašanju. Odgovaranjem često testiraju koliko kontrole imaju nad situacijom i gdje su granice roditeljske tolerancije. Na taj način pokušavaju razumjeti svoju ulogu unutar obitelji.
Želja da budu saslušana
Iako može djelovati kao znak nepoštovanja, djeca odgovaraju jer žele da se i njihov glas čuje. Kada osjećaju da ih se ignorira, odgovaranje im postaje način da izraze emocije i poruče: “I moje mišljenje je važno!”.
Oponašanje odraslih
Djeca brzo usvajaju ponašanja koja vide kod roditelja, učitelja i drugih autoriteta. Ako kod kuće često čuju sarkazam, ironiju ili odlučan ton, mogu nesvjesno prenijeti isti stil komunikacije u razgovor s odraslima, ne shvaćajući da to može djelovati nepristojno.
Težnja za neovisnošću
Kako odrastaju, osobito u tinejdžerskoj dobi, djeca sve više žele donositi vlastite odluke. Odgovaranje je često njihov način izražavanja samopouzdanja i nastojanja da ih se doživljava kao ravnopravne članove obitelji.
Osjećaj nemoći
Ako se dijete osjeća ignorirano ili mu se ne dopušta da izrazi vlastito mišljenje, može početi odgovarati kako bi povratilo osjećaj kontrole. U takvim situacijama odgovaranje postaje obrambeni mehanizam.
Emocionalna preopterećenost
Stres, tjeskoba i pritisak, bilo u školi, bilo u svakodnevnom životu, mogu dovesti do impulzivnih reakcija. Kad su preplavljena emocijama, djeca ponekad odgovaraju jer ne znaju na drugi način izraziti ono što osjećaju.
Nerazumijevanje društvenih pravila
Manja djeca još ne razlikuju jasno tonove i stilove komunikacije. Mogu zvučati nepristojno, a da to nije bila njihova namjera, jednostavno oponašajući ono što su čula, ne razumijevajući razliku između odlučnosti i drskosti.
Osjećaj nepravde
Djeca su iznimno osjetljiva na (ne)pravednost. Ako osjete da su nepravedno kažnjena ili se prema njima postupa drugačije nego prema braći i sestrama, mogu reagirati verbalno. Odgovaranje tada postaje oblik protesta.
Teškoće u regulaciji emocija
Tinejdžeri se tek uče kontrolirati vlastite emocije. Kada ih obuzme bijes, frustracija ili osjećaj nerazumijevanja, mogu reagirati impulzivno i izgovoriti riječi koje inače ne bi.
Potreba za povezanošću
Čak i kada je pažnja negativna, djeca je i dalje traže. Ako se osjećaju zanemareno, mogu izazvati sukob kako bi ponovno privukla roditeljsku pažnju. U osnovi tog ponašanja često se nalazi želja za bliskošću i potvrdom da su viđena i važna.