„Uvijek sam se plašio da ti tepam, plašio se uvijek da ti kosu držim u ruci, prestrašen bio da naglomožeš da se okreneš i da mi uhvatiš nježno oko na svom vratu. Jer sam glupavo vjerovao da ću tiruku na rame stavim, da ću ako ti prstima čelo dodirnem, da ću ako ti tople oči grudi slijem, daću izgubiti sebe. Sad kad si otišla imam sebe, isuviše“. Zoran Radmilović
