Tamna, baš tamna noć. Bez mjeseca i zvijezda, i zvijezda padalica obećava mračnu kišu. Sva svjetla gasim i lijepim se sama uz zid. Nekad su bile sjenke tu. Sjenke su me napustile. Samo čujem noćnu 26 – ticu, vozio je čuveni Mile rizik. Bez njega ne mogu da spavam.
Osjećam miris benzina i slušam tu na Kaleniću škripu automobila. Želim da spavam, ne želim da se budim. Zaspala bi i sanjala taj čarobni san. Neko stavlja broš na mene. Ne želim da se budim, jer vrijeme je stalo. Neki leptir mi ne da mira, jer i on sanja svoj san.
On zatvara taj čarobni san i zatvara krug jer poznaje ljubav. Sve su drugačije boje. Želim i ne želim da se probudim…