Gledam ti oči obojenim boje nade. Neprespavane noći mi kradu i posljednji trag mog mira. Tvoje riječi baš bole i molim te da ih skloniš sa usana. Da, ova muška suza da ne klizi po mom obrazu. Samoća je teška, ali ipak taj čarobni krug zatvara.
Ti si nešto posebno za mene, kao neka ranjena ptica i kako bih te ostavila? Kako to lijepo tijelo, lice užareno od ljepote da ostavim? Mnoge stvari postoje, ali se nikad nisu ostvarile. Ostajem u tišini u polumraku i molim se za tvoju dušu, koja me je ranila.