“Tebi, govorila je rođaka, tebi nedostaje ono karakteristično žensko osjećanje opreznosti i lukavstva koje ima i posljednja seoska djevojka. A za ženu nema ništa opasnije od toga. Ti se ponašaš kao da su sva ljudska bića istog pola. Da bar nisi tako lijepa i privlačna! Ali, ovako, ovako će te jednog dana zaista odnijeti đavo, i to na najgluplji i najgrublji način. Slomit će te i upropastiti, glupo i slučajno, neki bjelosvjetski prolaznik koji nije vrijedan tvoga malog prsta.
A poslije, poslije možeš oči da isplačeš, neće ti pomoći ništa. Jer ti ni onda nećeš moći shvatiti pravi razlog tvoga stradanja. Zato ti kažem: kad ti već priroda nije dala nagon lukavstva i samoodbrane, koji svaka normalna žena ima, dala ti je zdrav razum, pa nek’ ti bar razum kaže gdje je opasnost.
Otvori te tvoje velike, lijepe oči i dobro gledaj gdje staješ, šta radiš, i s kim se družiš. Nije ovaj svijet sačinjen od smijeha i muzike, kao što to tebi izgleda. Ne!” (Omer-paša Latas)