Noć je moja prijateljica. Kao da me tjera da ti se vratim, pratim je u nizu dugih praznih ulica koja vode do tebe. Molim noć za još jednu čašu tuge, pa nek vagaju bol. Zar nisam previše gubila i to nema mjeru. Opet se budi tuga a previše sam voljela i bježala da bi ti se opet vratila. Tražim istinu, ni snijeg s planina, samo istinu, pa nek jače boli, pa idemo do dna tuga, ti i ja.
