Pa dižemo ruke od svega i neka nas vjetar nosi na pravi put. Nemamo više karte za praštanje, odlaske i ostale izmiljoštine. Nećemo više vjerovati ni svjetiljkama koje nas vraćaju u začarani krug. Obje ruke visoko dignite, jer nismo crni leptiri za iživljavanje.
Oni ne znaju da ih ubija tih svjetiljki sjaj i da je tu negdje kraj. Nekad smo bili anđeli i vedrim nebom plovili i uživali na krilima mjeseca. Nije bio dovoljno jak da prepozna da ste ga zauvijek uzele. Nekad postane kasno za letenje anđeoskim krilima i letenje iznadtalasa sa krilima mjeseca.