Voljela sam jednog Mikija više nego život svoj, a sudbina bješe takva da on nije više moj. Imao je smeđu kosu, oči ljupke pune sjaja, nježne ruke pune ljubavi i toplo srce što nas spaja. I sad još pamtim te tople ruke, pune nježnosti i sreće, o Bože moj koliko ga volim, a on mi se nikad vratiti neće. Marina (Nina) Pletikosić 1984.
