Naravno, ne možemo očekivati da liga s ovakvim fudbalskim kvalitetom kakav trpimo već godinama privlači neka jaka fudbalska imena. To teško uspijevaju, uz milionska ulaganja, i velikani iz regiona poput Zvezde, Dinama, Hajduka… a kamoli bh klubovi.
I ovo što je napravio u posljednje vrijeme, primjera radi, jedan Zrinjski koji je izborio grupnu fazu Konferencijske lige, pravo je čudo s obzirom na to da u svom sastavu nisu imali imena za koja je čuo i region, a kamoli Evropa, kao i na to da je veteran Nemanja Bilbija bio prva zvijezda tima.
Menadžeri najsretniji
Klubovi ovdje, rekli bismo, snalaze se kako znaju i umiju, a čak i oni koji imaju para (ili se barem hvalisaju okolo da ih imaju) dovode igrače za koje često ne plate ni marke, nego kopaju da pronađu nekog slobodnog igrača kako bi ga angažovali i predstavili kao pojačanje, te prodali toplu vodu navijačima, kao što je to često slučaj na “koševskoj pijaci” gdje jedino menadžeri uvijek zadovoljno trljaju ruke.
A kada uđemo na Transfermarkt, onda shvatimo koliko su duboko zaglavili naši klubovi.
Dva najbolja primjera su ove sezone Sarajevo i Željezničar. Naime, ova dva kluba su dovela ove sezone preko 20 igrača prema Transfermarktu, njih svega nekoliko je stiglo u klasičnom transferu, a samo jedan transfer je (za sada) ozvaničen na pomenutoj stranici, onaj Filipa Jovića za koji stoji da je stajao 70.000 eura. Naravno, radi se o Sarajevu, jer na Grbavici, gdje vlada teža finansijska kriza, dovesti igrača iz nekog kluba i još platiti obeštećenje postalo je misaona imenica.
U Sarajevo su za ovu sezonu stigli Filip Jović (70.000 eura), zatim igrači koji su stigli kao slobodni Aleksandar Đorđević, Mihael Kuprešak, Momodou Jatta, Andrea Ristić, Emil Rockov, Nermin Mujkić, dok pored imena Vladana Bubanje, Aldina Turkeša, koji je bio ugovorom za Winterthur bio vezan do 2025. (tržišna vrijednost mu je 400.000 eura), te Brune Unušiča – ne piše ništa.
Šta je zajedničko kod svih igrača koje je Sarajevo dovelo kao pojačanja? Sumnjiv kvalitet. Istina, njih par se nametnulo dosadašnjim partijama i zalaganjem, ali većina je podbacila i jasno je da se tu radi o igračima koja trener Zoran Zekić nije ni želio. Jer, bilo bi suludo pomisliti da je on želio imati ono u svom timu!
I Zekić vidi da nije to to
Ali, i sam Zekić je pred početak sezone izjavio kako “nije njegovo da dovodi pojačanja”, čime je pošteno šokirao mnoge navijače, tako da onda i ne treba da se čudi kada ga neki pojedinci ne očaraju svojim igrama. Istina, Sarajevo je proigralo u posljednje vrijeme, ali Zekić je, koji je očito još pod šokom i nevjericom nakon sramotnog ispadanja iz Evrope i debakla u Trnavi, nakon dvije zadnje pobjede nad Slobodom i Slogom jasno stavio do znanja da je jako zabrinut. Jer, vidi i on da dobar rezultat nije toliko do kvaliteta njegovog tima koliko do slabih protivnika. Ali, ako ništa barem je u svlačionici atmosfera, nakon dugo vremena, pozitivna.
Što se Plavih tiče, na Grbavicu iz raznoraznih izvora stigli su kao slobodni igrači, prema Transfermarktu: Martin Mirčevski, Ivan Đorić, Bože Vukoja, Matej Cvetanovski, Azur Mahmić, Edwin Odinaka (pogodio protiv Veleža u debiju prošlog vikenda za prevažnu pobjedu Želje), Stipo Marković, Huso Karjašević, Marin Karamarko, golman Tarik Abdulahović i Ognjen Laušević, dok pored imena Filipa Dangubića (vrijednost mu je po Transferm. 500.000 eura, igrao za Kauno Žalgiris) – ne piše ništa.
Jasno je svima na Grbavici da je glavni cilj Plavih ove sezone opstati u eliti, koliko god nekima i dalje to zvučalo nevjerovatno za ovaj klub. Ali to je istina, pogotovo ako se uzme u obzir da čak četiri tima “lete” u niži rang ove sezone. Da li će ovi fudbalski anonimusi koje je Željo angažovao pomoći ekipi da opstane u ligi pokazat će vrijeme.