Obično ovakvi osvrti trebaju ići 24 sata nakon događaja, u ovom slučaju, nekoliko odigranih utakmica Premijer lige ili po novom WWin lige u 1. kolu nove sezone koja je startala proteklog vikenda.
Međutim, šok i nevjerica od fudbala koji se pratio na bh. terenima, a gledali su ga samo oni koji imaju najviše snage i živaca za tu fudbalsku bosansku antipropagandu (i oni kojima je to posao), potrajao je mnogo više od 24 sata.
Pa evo da se tek sada, nekoliko dana nakon oporavka i sumiranja utisaka, osvrnemo na vikend iza nas, onako, tačno negdje između dva kola. I da odmah u startu poželimo da nas u novom, 2. kolu, dočekaju bolje utakmice, bolji centaršutevi, precizniji udarci, ljepši potezi, spremniji i raspoloženiji igrači, kraća izležavanja profesionalaca (kojima su noge kao nigdje u svijetu svaki put sedmicama “teške nakon priprema”), te da posebno poželimo bolje snalaženje sudija sa VAR-om, jer nisu dobro počeli. Ali, baš nikako.
Koliko će ih se još odgoditi?
Poželimo i manje odgođenih utakmica jer se ove odgode zbog Evrope pretvaraju u cirkus već godinama.
FSBiH pravi pravu farsu od lige konstantnim pomjeranjem termina, prevelikim izlascima u susret pojedinim ekipama (kažu da je “prvak” Borac pomjerio i treći meč ove sezone…), kao da u Evropi samo bh. klubovi igraju evropske utakmice. Što bi u narodu kazali “ovo nema nigdje!”
Razumijemo i vrućine i plus 35, ali ono što su nam ponudili mečevi u Gabeli i Tomislavgradu na startu sezone zaista tjera da se čovjek zapita ima li smisla više išta u bh. klupskom fudbalu. Ruku na srce, dueli Zrinjskog, Borca, Sarajeva… donesu tu i tamo poneku uzbudljivu utakmicu i lijep potez, a i to uglavnom onda kada sudije puste igrače da igraju i kada ne sijeku igru svako 5 minuta.
Nedovoljno je da samo u jednoj ili dvije utakmice jednog cijelog kola možemo da ostanemo fokusirani i da ih do kraja ispratimo. Premalo je to. Nije ni susret na Grbavici, gdje je, i ove sezone očajni Željo ugostio Širokog (0:1), ponudio neki fudbal, ali utisak popravi, valjda, ta dobra fudbalska atmosfera.
Iako je bilo golova na Koševu ni taj meč nije blistao od sjajnog fudbala, ali u kompletu ove dvije utakmice mogu dobiti prolaznu ocjenu, pogotovo ako se pogleda kakvi sve “panjevi” i preplaćeni antitalenti nose dresove ovih nekadašnjih velikana bh. fudbala.
Dvije prethodne spomenute utakmice, u Gabeli (GOŠK – Radnik) i Tomislavgradu (Posušje – Igman), su upravo jasan znak da će, i ako je bilo skeptika oko toga (a bilo ih je i to iz stručnog svijeta), skraćivanje lige za još dva kluba ipak na kraju biti pametan potez. I odlično je što će se to desiti već ove sezone.
Dakle, skratite ovu ligu kako znate i umijete, skoncetrišite kvalitet na 10 klubova, nešto učinite jer ovako više ne ide! Ovo je negledivo, uvreda za mozak, nivo fudbala u Premijer ligi je u nekim mečevima na nivou fudbala federalnih drugoligaša.
Što prije savladati VAR, inače…
Jednom davno reče trener Plavih Amar Osim na poluvremenu jednog od sarajevskih derbija, nakon kojeg je visila nula iznad Grbavice, “ekipa koja danas spoji dva pasa u nizu pobijedit će na kraju…”. I bio je u pravu, nije ni svjestan koliko. Jer, već godinama je tako u Premijer ligi u kojoj aktivne igre bude po 15ak minuta na obje strane.
Samo se nadamo da VAR neće ubiti i ono malo fudbala na stadionima u bh. ligi.
Jer, ako se bude ponavljalo ono što se dešavalo na Koševu u nedjelju, gdje su sudije i VAR pravili prekide nekoliko puta po 4 ili 5 minuta (a da cirkus bude veći – od toga nisu nadoknadili kasnije ni pola), onda nas čeka jedno teško mrcvarenje ove prelijepe igre u takmičenju koje je iz godine u godine sve slabije i iz kojeg jedan ili eventualno dva kluba iskoče do određenog nivoa, poput Zrinjskog u Konferencijskoj ligi lani, a ostali se baš onako jako trude da otjeraju i onih par hiljada duša što se okupe na tribinama.