Ovaj otočić, koji je važno utočište za zelene kornjače, više od 1.000 kilometara udaljen je od obale. Plastične stijene su dokaz koliko ljudsko zagađivanje utječe na geološke cikluse Zemlje.
Fragmenti stijena
Geolozi su u martu otkrili da je otopljena plastika postala “slijepljena” sa stenjem na vulkanskom otoku, i formirala nešto što nazivaju “plastiglomerati”. Po definiciji, plastiglomerat je napravljen od fragmenata stijene, pijeska, otpada i drugih organskih materija “stopljenih” s ostacima plastike. Zagađenje, otpad u moru, plastika koju bacaju u okeane, to postaje geološki materijal, sačuvan u geološkim zapisima – rekla je Fernanda Avelar Santos, geološkinja s Univerziteta Parana, za Reuters.
Plastične stijene su pronađene na dijelu otoka Trindade, koji je rezervat na kojem zelene kornjače polažu jaja. Jedini stanovnici otoka su pripadnici brazilske mornarice, koji su tu sa zadatkom da štite ove kornjače. Saznali smo da zagađenje uglavnom dolazi od ribarskih mreža, što je čest otpad na ovim plažama. Kad se temperature podignu, ova plastika se topi i postaje stopljena s prirodnim materijalima na plaži – kaže Santos.
Ribarske mreže i druga oprema su velika prijetnja za ekosistem u okeanu. Ustvari, oko 45 miliona kilograma plastike se godišnje baci u more u vidu izgubljene ribarske opreme.
Otkriće plastiglomerata može biti znak da Zemlja ulazi u novu geološku eru – onu u kojoj ljudi ostavljaju značajan i trajan utjecaj na planetu. Ova epoha se zove antropocen.
Budući fosili
Plastika i plastiglomerati mogli bi da prežive kao budući fosili. Ako se zatrpaju ispod površine sa stijenama, ne vidim zašto ne bi mogli da postoje u ovoj formi milionima godina – kaže Jan Zalasijevič, geolog s Univerziteta Lester u Engleskoj.