Nakon proizvođača mlijeka, koji su u konačnici saznali kakve promjene tom sektoru donosi Strategija razvoja poljoprivrede do 2027. godine, inače, dokument koji je još u izradi kod Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, i voćari s područja Tuzlanskog kantona pitaju se šta će ova regulativa značiti za voćarstvo.
To će biti jedna od tema sutrašnjeg sastanka u Gradačcu na kojem će razmotriti stanje u proizvodnji – podizanje zasada, uzgoj i plasman plodova krošnjastog voća.
U protekle tri godine, kako nam je kazao Edvin Taletović, predsjednik Udruženja voćara TK, stanje je generalno loše. Elementarne nepogode od 2020. uzimaju svoj danak, a osim toga bore se i s nedostatkom radne snage u berbi.
“Ove godine katastrofa, znate i sami koliko je kiše bilo u periodu kada je trebalo da se formiraju plodovi. Mi smo fabrika pod otvorenim nebom, proizvođači krošnjastog voća se ne mogu bazirati na jednu godinu pa ako ne rodi hajmo nešto drugo sljedeće”, kaže Taletović, podsjetivši da je vijek trajanja voćnjaka od 20 do 25 godina.
Velika ulaganja, mala dobit
Ulaganja su pri tome, kako dodaje, enormna, počevši od jedne sadnice koja košta od četiri do pet maraka, a na rod se mora čekati tri do četiri godine.
“Velike investicije, a dobit mala na kraju. Skupi inputi, mineralno đubrivo, sredstva za prskanje, pesticidi i herbicidi, sve nosi danak ovog teškog vremena, skupo gorivo, nema plavog dizela, nema olakšica”, nabraja prvi čovjek voćara TK.
Gro proizvodnje je u Gradačcu, a po količinama se još izdvaja Čelić. Poziv za sutrašnji sastanak poslat je, kako navodi, svim većim proizvođačima na kantonu. Inače, trenutno politika potiče ovaj sektor po hektaru, odnosno dunumu proizvodnje.
“Hoćemo da vidimo šta nosi Strategija, šta se planira. Imamo kapitalna ulaganja 20 miliona KM, niko ne zna koliki će biti poticaji na kupljenu opremu, voćari jesu voljni ulagati, ali nema ništa izbalansirano i konkretno rečeno”, kaže Taletović.
Šta i kako dalje?
Sastanak voćara je zakazan kako bi proizvođači odlučili šta i kako dalje, pojašnjava dodavši da je pitanje – hoće li nastaviti ovako ili ići nešto drugo da rade.
“Kao što su u Hrvatskoj napravljeni protesti, mi ne znamo šta se nudi, ko šta hoće, kako i na osnovu čega? Kada usaglasimo svoje stavove, onda ćemo tražiti sastanke sa kantonalnim i federalnim ministarstvom”, zaključuje sagovornik za Agroklub.