Podsjećanja radi, 16. marta 1999. godine, u Sarajevu, u Alipašinoj ulici (150-200 metara od Veleposlanstva SAD), u jutarnjim satima (oko 7.45 sati), eksplodirala je eksplozivna naprava u motornom vozilu WW Golf A-3, registracijskih oznaka 345-E-390, pod vlasništvom Ministarstva unutarnjih poslova FBiH.
U vozilu su se nalazili zamjenik ministra FMUP-a Jozo Leutar, vozač Željko Ćosić i djelatnik MUP-a RH PU zagrebačke Ivan Rezo.
Tom prilikom je Jozo Leutar zadobio teške tjelesne povrede, od kojih je 28. marta 1999. godine preminuo (dana 29.03.1999. godine po nalogu istražnog suca Kantonalnog suda, u državnoj bolnici Sarajevo izvršena je obdukcija tijela Joze Leutara.
Prilikom vršenja obdukcije bili su prisutni dr. Hamza Žujo, dr. Ilijas Dobrača, dr. Ivan Selek, ispred IPTF-a g. Bob Grand i g. Zbigniew Wojdyla, kriminalistički tehničar županijskog MUP-a Sarajevo Emir Tarić i operativni djelatnik FMUP-a Slađenko Čerkez.
Prema usmenoj izjavi gore spomenutih doktora, smrt je nastupila uslijed teške povrede mozga (traumatskog šoka), dok su saputnici prošli s lakšim tjelesnim povredama .
Istraga FBI-a
Na zahtjev Federalne Vlade statički dio uviđaja izvršili su pripadnici američkog FBI (jedan pripadnik FBI je došao iz Beča isti dan kad se dogodila eksplozija, dok su ostali došli dan poslije). U sklopu istrage su bili uključeni: istražni tim FMUP-a, SFOR, MSU, IPTF (jedinica za operacije koju je vodio Kanađanin Harold O’Conel ).
Dana 19. marta 1999. godine, u zgradi Veleposlanstva SAD u Sarajevu, pripadnici FBI izvršili su prezentaciju prikupljenih saznanja, te su tom prilikom potvrdili slijedeće: od mjesta polaska vozila do mjesta eksplozije su 133 metra, na osnovu tragova vidljivih i pronađenih na licu mjesta utvrđeno je da se radi o improviziranoj eksplozivnoj napravi postavljenoj ispod poklopca na nosaču motora, a pored ispušne cijevi, eksploziv je postavljen na način da je jedan dio kuglica imao usmjereno djelovanje prema poklopcu motora, dok je drugi bio usmjeren prema kontrolnoj ploči vozila (prema suvozaču), vozilo nije otključavano, a pripremljeni eksploziv može se postaviti za 15 sekundi, razina na kojoj je bio postavljen eksploziv je u razini koljena suvozača, eksploziv su postavili profesionalci, najvjerovatnije se radi o napravi aktiviranoj putem električnog detonatora i alkalne baterije.
Na Leutara je dakle, 16. marta 1999. godine izvršen atentat, tako što je pod njegov službeni automobil podmetnuta eksplozivna naprava. Leutar je preminuo 12 dana kasnije u Kliničko-bolničkom centru u Sarajevu.
Do danas niko nije odgovarao za ovo ubistvo, a istraga još traje. Jedini sudski proces koji je vođen u ovom slučaju okončan je 12. novembra 2002. godine oslobađajućom presudom za Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševića Come, Zorana Bašića, Željka Ćosića, Jadranka Bajkuše i Marija Miličevića.