Od ukupnog broja glasača 3.253.847 na republički referendum za utvrđivanje statusa Bosne i Hercegovine izašlo je i glasalo 64,31% građana s pravom glasa, a od toga je 99,44% glasalo “za” suverenu Bosnu i Hercegovinu.
Rezultati referenduma omogućili su i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, kao nezavisne države.
Srpska demokratska stranka bojkotovala je referendum i u mnogim mjestima u kojima je ona kontrolirala, nije bilo dozvoljeno otvaranje glasačkih mjesta. marta 1992. godine, BiH proglašava svoju nezavisnost. Tada srpske paravojne formacije, kao odgovor na referendum, postavljaju barikade u Sarajevu i drugim bosanskohercegovačkim gradovima u kojima dolazi i do oružanih sukoba.
Zemlje članice Evropske zajednice su 6. aprila 1992. godine, a dan kasnije i Sjedinjene Američke Države priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu. Bosna i Hercegovina je 22. maja 1992. godine postala članica Organizacije ujedinjenih naroda.
Nažalost, u isto vrijeme oružani sukobi u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine prerasli su u pravi ratni požar, koji je prouzrokovao ogromne ljudske žrtve i patnje, kao i materijalna razaranja.
Rat je okončan Dejtonskim mirovnim sporazumom krajem 1995. godine, a 1. mart se najvećim dijelom slavi u entitetu Federacija BiH, te povratničkim mjestima u drugom bh. entitetu.
Zakon o Danu nezavisnosti donesen je 1993. a dopunjen 1995. godine i objavljen u Službenom listu RBiH broj 9/95. Aneksom II Ustava BiH precizirano je da svi uspostavljeni zakonski aranžmani prije mirovnog sporazum ostaju na snazi dok ih, u Ustavom definiranoj proceduri, ne izmijeni Parlamentarna skupština BiH.