Postala je žrtva različitih oblika nasilja kojem su svjedočila i njena djeca. Nakon što je sa kulminacijom fizičkog i psihičkog nasilja potražila pomoć u sigurnoj kući, Milijana je stekla novo zvanje, postala je fizioterapeutkinja, dobila posao i započela život ispočetka.
Miljana danas, u razgovoru za N1, ističe da su je pojedina lična istraživanja dovela do podataka da preko 90 posto žena koje u braku steknu određeni nivo invaliditeta, postaju nepodobne za tu zajednicu. Svoju priču u kojoj je – tek nakon gubitka vida shvatila da je verbalno nasilje od muža počela trpiti i mnogo ranije – podijelila je sa brojnima, a danas i za gledatelje N1.
“Sve je išlo brzo, nisam imala vremena da razmišljam o strahu. Ja sam u 28 godini izgubila vid, poslije trećeg porođaja – 2011. godine. Nije bilo lako prihvatiti da imate troje male djece koje zavise od vas, a da istovremeno gubite neke funkcije žene”, započela je Krsmanović.
Međutim, uskoro je, po nagovoru bliske osobe, stigla u Sarajevo i upisala školu za slijepa i slabovidna lica.
“U 28. godini početi sve ispočetka je djelovalo kao nemoguća misija, ali ja sam uspjela”, poručuje sada Miljana.
Sve je krenulo mnogo ranije
No, šta se u Miljaninom životu dešavalo prije te 28. godine života i prije konačne pobjede? Da li je nasilje ili znakovi koji bi mogli upućivati na ovakvu situaciju postojali i ranije?
“Ja sa ove vremenske distance prepoznajem sve vidove nasilja koji su postojali i mnogo prije gubitka vida. Sve je krenulo kao izolacija iz društvenog života – vi ste žena, domaćica, dovoljno je da ste u kući. Neke stvari su se počeli dešavati, a što sam ja prihvatala kao da možda i jesam pogriješila. Kada je vid nestao – onda su krenule da se stalno ocijenjuju moje radne sposobnosti kao domaćice u kući. To je bilo neko verbalno nasilje koje se vrlo često manifestovalo sa ‘ti si nesposobna, ti si glupa, ništa ne znaš’. Vremenom – vi izgubite samopouzdanje i pomišljate ‘pa ja to zaista ne mogu’. Međutim, poslije fizičkog napada i nasilja, ja sam tek shvatila da neke stvari moram da promijenim, iako nisam imala jasnu viziju šta i kako”, prepričala nam je Miljana, piše N1.
Slične pritiske trpila je i od uže okoline, odnosno od porodice, ne samo od bivšeg partnera.
“Citirat ću jednu rečenicu: ‘Otjeraj to od kuće, gledat ćeš bogalja u starosti’. Ja nisam mogla da vjerujem da je sve moje dobro do tada postalo loše. Tek tada sam shvatila da moram pokrenuti neke stvari u svom životu”, ponovila je Krsmanović.
Od nje nije traženo da napusti samo kuću, nego i sopstvenu djecu. Upravo tada je došlo do spomenutog fizičkog napada na nju.
“Tog dana kada su se moj suprug i njegova majka pojavili na vratima, njihova ideja je bila samo da ja napustim kuću. Rekla sam da to nije problem, pa makar i pod mostom živjela – ali nemam namjeru da svoju djecu ostavim. Znala sam da bez njih dalje neću moći”, prepričava nam.
U fizičkom napadu koji je uslijedio izgubila je i svijest, a prijavu nasilja je izvršila njena kćerka koja je tada imala samo 11 godina.
Policija je stigla nakon što ih je djevojčica pozvala riječima ‘dođite, ubit će moju mamu’.
Propusti u sistemu: “Nismo ti mi dadilje”
No, u trenucima koji su uslijedili Krsmanović nije osjetila jasnu podršku policije.
“Nijednog momenta nisu zapisali tačno šta se desilo i šta su zatekli. Ponudili su mi samo da me prevezu do hitne pomoći, da se povrede saniraju. Kada sam pitala hoće li neko ostati sa mojom djecom, policajac mi je odgovorio sa ‘nismo ti mi dadilje’. Na hitnu nisam ni otišla zbog straha da više neću imati pristupa svojoj djeci. Poslije mjesec i po, stigao mi je poziv od sudije za prekršaje, gdje su oni bili prvooptuženi, a ja drugooptužena, za mene je to bilo sramno. Inat koji je tad proradio u meni, naveo me je da itekako istjeram pravdu do kraja. Pokazala sam i materijalne dokaze, a sudija je na kraju odlučio da će oni biti kažnjeni sa 150 KM i zabranom prilaska meni i djeci koja je trajala šest mjeseci”, navela je.
Dodatno pojašnjava da je kao drugooptužena završila zbog izvještaja policajca koji nije uključivao zateknute okolnosti.
Još jedno razočarenje u ustanove i institucije doživjela je kada se obratila Centru za socijalni rad, tražeći olakšice za nabavku udžbenika za tri školarca koja je imala – tada joj je rečeno da ‘ako nema dovoljno da ih izdržava, može da ih preda u hraniteljske porodice’.
Usprkos svemu, a zahvaljujući i snažnoj potpori profesora u školi za slijepa i slabovidna lica, 2016. godine okončala je školovanje za fizioterapeuta i tada kreće njena ponovna borba za mjesto u društvu.
“Dokazati kao slijepa osoba da, rame uz rame, radiš sa zdravim fizioterapeutima, je jako teško. Naišla sam na mnogo otpora. Tada je pokrenuta ogromna medijska kampanja da dobijem priliku da radim. Dobila sam je nakon tri godine. Evo, ja sam već šest godina radim u bolnici i to je riješilo mnoge moje probleme – živim u svome stanu, sa svojom djecom, osjećam se spokojnom i jakom”, istakla je Krsmanović.
Ona je u međuvremenu pobijedila i karcinom, tada joj se činilo da je upala u rupu koja nema dno.
Osam godina kasnije – Miljana poručuje kako je pobjednica koja je pomakla brojne granice.
Što je više puta ispričala svoju priču – njeno srce je postajalo sve otvorenije.
U sklopu projekta ‘Živa biblioteka’ obišla je cijelu Bosnu i Hercegovinu, pričajući – sve kako podstakla druge žene, ali i mlade, koji ponekad zbog mnogo manjih problema odustanu od želja i ciljeva.
Podsjetimo, SOS LINIJE za prijavu nasilja u porodici možete dobiti na broj 1264 ukoliko zovete s područja RS, te na broj 1265 ukoliko zovete s područja FBiH.