Vraćamo se nekoliko godina unazad, na trenutak brutalnog dvostrukog ubistva, Maxove žene i tek rođenog djeteta, a zatim slijedimo njegovu osvetničku liniju gdje je oružje ono koje obavlja priču, a dvije nepravde zaista čine ispravno. Drugim i trećim činom pištolji postaju veći, a time i broj tijela, dok se mreža laži raspetljava. I dok pucnete prstima, naći ćete se na početku Max stoji na vrhu zgrade iznad svog tog cviljenja policijskih automobila.
HARDBOILED KRIMIĆ A LA JOHN WOO
Počevši od kraja kako bi se iscrtao puni narativni krug kako bi Max mogao ispričati cijelu priču je klasični književni trik koji bi više igara trebalo koristiti. Meso Maxove suhe naracije prekrivaju slike u stilu grafičke novele koje dolaze u prijelazima poglavlja i nivoa.
Stil akcije je poprilično sve kada je riječ o ovom žanru, a Max Payne puno toga posuđuje iz filmova Johna Wooa. Reference frcaju gdje god da pogledate, a pred vama su da ih otkrijete u ovoj „hardboiled“ krimi priči.
Max Payne je svojevremeno bio zamišljen kao igra koja će se igrati iz gornje perspektive poput ranijeg Remedyjevog naslova Death Rally. Prelazak u formu trećeg lica možemo zahvaliti grafičkim poboljšanjima i napretku računarske tehnologije. To vam je dalo priliku da svu akciju gledate sa ramena našeg protagoniste i akciju režirate poput režisera na filmskom setu.
REVOLUCIJA U GAMINGU
A kakva je tek to akcija. Nakon izleta u prljavo podnožje gradske podzemne željeznice, izlazite na snježne ulice New Yorka, zatim u kockarnicu, brodogradilište, mafijašku vilu, itd. Smrt dolazi brzo, ali vi ćete je izazivati veoma polako uz upotrebu bullet-timea, jedne od najrevolucionarnijih mehanika u historiji video igara.
Bullet-time (opcije kojom usporavate vrijeme kako bi što preciznije pogodili protivnike) upotrebljavat ćete i više nego što bi voljeli priznati. Osim što je odlična ideja, često će vam nuditi spas jer ćete se češće boriti protiv tri ili četiri neprijatelja odjednom, što bi igru učinilo izuzetno teškom da nije ove opcije.
Pa čak i sa njom će vam trebati više od deset sati igranja kako bi je prešli. Pucačine iz trećeg lica tradicionalno su znale imati problema s neugodnim pozicioniranjem kamere. U Max Payneu pogled iz ovog ugla je jako dobro odrađen i nikada nisam naišao na trenutak da mi je kamera bila zaglavljena u zidu ili pod uglom koji mije blokirao čitavu akciju.
SAM LAKE JE MAX PAYNE
Općenito, AI u igri je dobar. Neprijatelji će se sklanjati, okružiti vas i napadati u čoporima. Sve je dinamično, pa će vaši protivnici aktivno reagirati na vaše postupke. Ako uletite agresivno, oni će skočiti pravo na vas, ali ako budete malo oprezniji, ponekada možete smaknuti nekoliko mafijaša u stilu Hitmana.
Najveća zvijezda igre je naravno Sam Lake koji je autor priče, ali i osoba koja je utjelovila lik Maxa. On se svojevremeno dobrovoljno prijavio za glavnu ulogu. Ovo isprva nije bila tako velika stvar jer su se sve teksture crtale ručno i sličnost nije bila tako primjetna. Ali kada je tim počeo eksperimentirati s fotografijama kao temeljnim materijalom za teksture, crte lica su postale primjetne.
GAMERSKI KLASIK
Dvadeset godina kasnije, Max Payne važi kao jedna od najboljih video igara u historiji koju su do te titule odveli veoma dobra krimi priča i inovativne igračke mehanike. A sa nastavkom koji je izašao nekoliko godina kasnije to svoje mjesto Remedy je zacementirao.
Iako vrijeme možda nije bilo nježno prema vizuelnom aspektu Max Payne, kombinacija grafičke novele i „hardboiled“ krimića i dalje ga ostavlja aktuelnim. A mehanika igranja i stil akcije su samo dvije stvari u nizu koje će vas omamiti i dvadeset godina kasnije. Max Payne čak i za današnje standarde posjeduje kvalitetu za koju bi mnoge savremene igre ubile. Jedan istinski gamerski klasik.
Remedy je nedavno najavio da će uraditi i remastered verzije prva dva dijela ovog popularnog serijala, piše Oslobođenje.