Međutim, ta niska cijena nije nikakva sretna okolnost, već jasan znak da u rukama držite takozvani lažni sir – proizvod koji mlijeko vidio nije.
Prevara se krije na dnu ambalaže, odštampana sitnim slovima tamo gdje rijetko ko gleda dok juri kroz market poslije posla. Ako želite da budete sigurni šta unosite u dom, dovoljno je da uradite jednu stvar prije nego što spustite pakovanje u korpu.
Da biste otkrili da li kupujete pravu stvar ili jeftinu kopiju, okrenite pakovanje i pronađite deklaraciju.
Ona je obično odštampana sivim, jedva vidljivim slovima na poleđini ili samom dnu kese.
Pravilo u prehrambenoj industriji je jasno: prvi sastojak na listi je uvijek najzastupljeniji u proizvodu.
Pravi sir (Gauda, Edamer, Trapist): Na prvom mjestu u sastavu mora da stoji mlijeko ili pasterizovano mlijeko. Tu nema mjesta kompromisima.
Lažni sir: Na prvom mjestu je navedena biljna mast ili djelimično hidrogenizovana biljna mast (najčešće palmino ulje).
Ovakav proizvod je zapravo hemijski obojen i oblikovan skrob koji je napravljen samo da vizuelno podseća na sir.
Ako ste već kupili sir i niste sigurni šta je u pitanju, lažnjak ćete najlakše prepoznati tokom pripreme hrane:
1. Test topljenja na pici: Analogni sir se pod toplotom topi previše glatko i sija se poput plastike. Pravi sir će uvek pustiti malo prirodne masnoće i blago se zarumeneti po ivicama, dok imitacija postaje ujednačena, rastegljiva gumica.
2. Osjećaj pod nožem: Kada ga sečete hladnog, lažni sir je previše gumen pod oštricom, lepi se za nož i potpuno mu nedostaje onaj prepoznatljivi, blago kiselkasti miris mleka.
3. Matematika na kasi: Kilogram pravog polutvrdog sira ima svoju proizvodnu cenu i retko kada može drastično da pojeftini. Kada vidite ponudu koja zvuči suviše dobro da bi bila istinita, budite sigurni da plaćate jeftino ulje umesto mliječne masti, piše Krstarica.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.