Prije nego što dođemo do ključna tri pravila, postoji i jedan mali trik da kiseli kupus bude ukusniji.
U rasol ubacite malo šećera ili meda. Ne mijenja recept, ne remeti ništa, a lijepo zaokruži kiselinu i stabilizira ukuse. Jednostavno radi posao.
Posuda je prva stvar o kojoj ne smijete razmišljati olako. Najbolje su glinene, drvene ili staklene, jer su prirodne i ne reagiraju s kiselinom. Metalne i plastične zaobiđite, posebno ako su starije. Prije pripreme sve dobro operite toplom vodom, sodom bikarbonom i sirćetom, pa ostavite da se potpuno osuši. Što je posuda čistija i suvlja, to je kupus sigurniji.
Kupus se ređa u čistu posudu i prelijeva rasolom do vrha. Glavice moraju biti potpuno potopljene. Ako i malo štrči — propada. To je pravilo koje ne prašta.
A sad ono najvažnije! Tri uslova bez kojih nema dobrog kiselog kupusa:
Temperatura
Kupus najbolje podnosi hladnoću. Idealno je od 0 do 5 stepeni. Ako je toplije, ukiseli se prebrzo, prezre, omekša. Ako je hladnije, zna da se zaledi i da se kasnije raspada. Zato — podrum, špajz ili hladna terasa, ali samo ako temperatura nikada ne pada ispod nule.
Osvjetljenje
Kupus ne voli svjetlost. Čuvajte ga u mraku ili polutami. Sunce i jača vještačka svjetlost kvare boju, razlažu vitamine i utiču na ukus. To je najtiši neprijatelj zimnice.
Vlažnost
Rasol mora stalno pokrivati kupus. Ako ga nema dovoljno — dolijevajte. Ako ga se previše izgubi, kupus počne tamniti i žilaviti. Ne čuvajte ga na suhim, pretoplim mjestima, jer se rasol brže gubi. Samo malo održavanja i zimnica ostaje stabilna do marta.
Kad se ispoštuju ova tri pravila, kupus preživi sve: i zimu, i sarmu, i gozbena nedjeljna ručavanja. A vi mirni — jer znate da vas bure neće izdati kad vam je najpotrebnije.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.