Prema anketi koju je proveo američki C.S. Mott Children’s Hospital, čak 63% roditelja “donekle zna” kako pomoći djetetu u trenucima ljutnje, dok samo 28% tvrdi da se u tome u potpunosti snalazi. Više od polovice roditelja priznaje da ponekad ni sami nisu dobar primjer, što dodatno otežava situaciju.
Zašto je djeci danas teže nositi se s ljutnjom?
Psiholozi kažu da djeca nisu nužno ljuća nego prije, ali se suočavaju s drugačijim i češćim stresorima – stalna stimulacija preko ekrana, manjak slobodne igre, tjeskoba zbog škole i manjak vremena za odmor dovode do toga da djeca imaju manje strpljenja, slabiju toleranciju na frustraciju i slabije razvijene mehanizme suočavanja s emocijama.
Uobičajeni okidači za dječju ljutnju su: umor, glad, osjećaj da ih se ne sluša, gubitak kontrole, prijelazi iz jedne aktivnosti u drugu ili osjećaj nepravde. Kod neke djece ljutnja traje dulje, javlja se češće ili se izražava intenzivnije – ponekad kroz udaranje, vikanje ili povlačenje.
Istraživanje je pokazalo i da su dječaci češće skloni negativnim posljedicama ljutnje (43% roditelja navodi probleme u školi, s vršnjacima ili samoozljeđivanje), dok je to slučaj kod 33% djevojčica.
Što roditelji mogu učiniti?
Stručnjaci ističu da je najvažnije da roditelji modeliraju zdravo ponašanje jer djeca najviše uče promatrajući nas. Ako roditelj uspije ostati smiren u trenutku kada ga dijete provocira ili izazove, znatno se povećava šansa da će i dijete s vremenom naučiti kontrolirati svoje emocije na sličan način.
Psihologinja Tamar Z. Kahane napominje da je jedan od najvećih izazova za roditelje upravo sposobnost da reguliraju vlastite emocije. No kada to uspijemo, šaljemo snažnu poruku djeci da je emocionalna kontrola moguća i vrijedna truda.
Kako još pomoći djetetu
Roditelji mogu pomoći djeci tako da s njima otvoreno razgovaraju o emocijama i time normaliziraju osjećaj ljutnje, istovremeno objašnjavajući da je u redu biti ljut, ali da nije u redu povrijediti druge. Važno je naučiti djecu da prepoznaju i imenuju ono što osjećaju, jer ljutnja često prikriva druge emocije poput tuge, razočaranja ili osjećaja nepravde.
Prepoznavanje okidača – bilo da je riječ o umoru, gladi ili promjeni rutine – omogućava roditeljima da bolje pripreme dijete za situacije koje bi mogle izazvati frustraciju. U takvim trenucima korisno je ponuditi djetetu zdrave načine izražavanja emocija, poput crtanja, dubokog disanja, fizičke aktivnosti ili povlačenja na mirno mjesto.
Također, dosljednost u pravilima pomaže djeci da se osjećaju sigurnije, ali je važno postavljati granice bez prijetnji, jer prijetnje dugoročno mogu pojačati osjećaj otpora i ljutnje.
Kada potražiti pomoć?
Ljutnja je normalna emocija. No ako je prečesta, preintenzivna ili ometa svakodnevni život, može biti znak dubljih izazova – poput anksioznosti, traume ili ADHD-a. Ako nismo sigurni, razgovor sa školskim psihologom ili stručnjakom za mentalno zdravlje može pomoći i nama i našem djetetu.
U konačnici, najvažnije je znati da nismo sami – i da je upravljanje emocijama vještina koja se uči, korak po korak. Za djecu, ali i za odrasle.