“Postoji shvaćanje da je to osjetilo potpuno nevažno, a ipak ako ga izgubite, onda će se dogoditi mnogo loših stvari. Čini se kao paradoks”, rekao je za The Guardian prof. Noam Sobel, koautor istraživanja s Weizmann Instituta za znanost u Izraelu.
Sobel i njegovi kolege proučavali su 21 osobu s kongenitalnom anosmijom – što znači da nisu imali osjetila mirisa od rođenja – i 31 osobu s neoštećenim osjetom mirisa. Sudionici su tokom 24 sata nosili uređaj koji im je stavljen u nosnice i mjerio protok zraka.
Učesnici s ispravnim njuhom više su šmrcali dok su udisali od onih s anosmijom, a istraživači sugeriraju da bi to mogla biti reakcija na mirise u okolišu. Ideja je potkrijepljena daljnjim eksperimentom kojim je otkriveno da se to dodatno šmrcanje ne pojavljuje među ljudima s funkcionalnim osjetilom mirisa kada su u okruženju bez mirisa.
Sudionici s anosmijom su imali više pauza tokom disanja kada su bili budni i niži vršni protok tokom izdisaja nego oni bez tog stanja, kao i druge razlike u obrascima disanja dok su spavali (razdoblje kada okolni mirisi ostaju uglavnom konstantni, napominje tim). Istraživači su unijeli svoje podatke u algoritam strojnog učenja i otkrili da je mogao predvidjeti ima li učesnik anosmiju ili ne s ukupnom tačnošću od 83 %. No, studija ima ograničenja.
Osim što je mala, istraživači nisu posebno uzimali u obzir disanje na usta i nisu dokazali da razlike u obrascima disanja uzrokuju zdravstvene probleme kod ljudi s anosmijom. Štaviše, tim je uključivao samo ljude rođene bez osjetila mirisa, iako sada rade s ljudima koji su ga izgubili kasnije u životu.
Iako je tim naglasio da postoje i drugi potencijalni razlozi za povezanost između anosmije i zdravstvenih problema, kažu da bi razlike u obrascima disanja mogle biti čimbenik koji pridonosi zdravstvenim problemima, potencijalno utječući na fizičko i mentalno zdravlje, uključujući promjene u moždanoj aktivnosti.